U grnčarskoj radionici Ljubisava Pavlovića-Bise u Češljevoj Bari, poznate srpske ličnosti a posebno vojskovodje Stepa Stepanović i Vojvoda Mišić žive s vremena na vreme svoj drugi život! Njihove biste od gline u prirodnoj veličini već decenijama pravi ovaj neobični „umetnik“ smatrajući to vraćanjem duga nezaboravnim srpskim junacima.

-Vajam ih ručno i po intuiciji, obično dva do tri sata -kaže Bisa-koji se priprema da u prirodnoj veličini napravi od gline bistru Marka Kraljevića.-Uradio sam i Karadjordja, pola sela je došlo da ga vidi, ali, kad mi je jedan komšija rekao da nije autentičan , naljutio sam se i na njega i na sebe i razbio sam bistu i sad mi je zbog toga žao. Bio sam ljut kao ris, šta on zna kako je stvarno iggledao Karadjordje, i on ga je kao i ja video samo na slici , nije valjda s njim ratovao.

Skoro svi koji su videli ove glinene biste tvrde da je Bisa promašio profesiju, je rje umesto za grnčara trebalo da se opredeli za vajara.

-Uradio sam na stotine bista poznatih ličnosti, Tita su mi najviše naručivali, posle i Slobu ,bili su vladari, narod ih voleo, baš nisam mogao da se odbranim od dosadnih mušterija, evo već dugo vremena više ih ne vajam. Kaže mi pre neki dan moja unuka, dedo, što ne uradiš i svoj portret, ma ,uradiću ga pa makar me ne bilo, što da ga ne uradim -dodaje zadovoljno Bisa. -Samo najpre treba samom sebi da uzmem otisak lika a to se radi uz pomoć tajne, smese..

Bisa često sastavlja crni i zeleni gledj a uvozi ga iz Bugarske i Rumunije, zatim gori bakar a šare po glinenim predmetima pravi svojim prstima i rogom ili perom od guske.

-Još kao dete uhvatio sam se za glineni krčag, kaže Bisa.- Moj otac Mihajlo držao je grnčarsku radnju na Banovom brdu, radili smo dugo godina i u Beloj Crkvi, a ja sam nastavljajući očev zanat stekao i penziju, nije velika oko 4,5oo dinara.

Inače, Bisinom stopanama nastavio je i njegov sin Živoslav Pavlović, čija je specijalnost izrada ćupova u kojima su hajduci u istočnoj Srbiji nekad sakrivali zlatne dukate a koji su na vašarima -najtraženiji.

Vaja okarine

Napravio je grnčar Bisa za jednog svog kupca veliki lonac za svadbarski kupus od 5o litara za stotinu svatova. Napravio je i bezbroj glinenih okarina.

– Znam da sviram na ovom instrumentu a pravi je podvig , uskladiti tonove na okarini – kaže čika Ljubisav.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari