Izbeglice su žrtve, a ne bezbednosni rizik 1Foto: Medija centar

Sve teži tranzit izbeglica iz zemalja Bliskog Istoka kroz Srbiju na putu ka Evropskoj uniji, doveo je, u prethodnih pet godina, do drastičnog povećanja slučajeva krijumčarenja ljudi, što se neretko završava upravo trgovinom ljudima, odnosno njihovom seksualnom i radnom eksploatacijom.

Stoga, krijumčarenje ljudi predstavlja ključan bezbednosni rizik kako za žrtve, odnosno izbeglice, tako i za Srbiju, o čemu govore brojni izveštaji relevantnih institucija i agencija. S druge strane, za vrstu bezbednosnog rizika u kojem izbeglice nisu direktne žrtve, već pripadnici takozvanih terorističkih organizacija – nema nikakvih podataka, kao što nema ni slučajeva terorističkih napada.

Sagovornici Danasa saglasni su da su jedine žrtve, oni kojima je ugrožena bezbednost od migracija u Srbiji upravo izbeglice, odnosno da ne postoje podaci ali ni primeri o tome da su oni, u smislu terorizma, doveli u bezbednosne rizike građane Srbije. Naglašavaju, pritom, da su primeri u kojima su se izbeglice ponašale kriminalno, izolovani slučajevi koji ne mogu karakterisati i biti određenje cele grupe ljudi, u ovom slučaju – izbeglica.

Prema rečima Radoša Đurovića iz iz Centra za pomoć tražiocima azila, u poslednjih pet godina, nikakve promene ne postoje, kada je reč o tranzitu izbeglica kroz Srbiju.

– Imate ljude koji dolaze u našu zemlju zbog rata i nemaštine, klimatskih promena, bede, gladi. To su razlozi zašto izbeglice i dalje dolaze u velikom broju. Reč je o desetinama hiljada ljudi koji idu ka EU, preko Srbije. Međutim, ono što se jeste promenilo je to da je pristup azilu sve teži u Srbiji, da su procedure sve lošije, kao što je i sve neizvesniji ostanak ovde – ističe sagovornik Danasa.

Kako dodaje, ne postoji, niti je ikada postojao bezbednosni rizik za Srbiju od migracija.

– Da se razumemo, migranti ne predstavljaju nikakav rizik, to su ljudi koji su u riziku da budu žrtve. Da ih neko ne zloupotrebi u smislu trgovine ljudima, nasilja, eksploatacije, kriminala… To su ljudi koji su ranjivi i nevidljivi u sistemu. Možda postoje pojedinci, kao u svakoj grupi što postoje, koji su skloni kriminalu. Ali, to je stvar koja je toliko konkretna i individualna da ne može da karakteriše izbeglice – ističe Radoš Đurović.

Migracije predstavljaju dobro sredstvo za postizanje političkih i drugih ciljeva, smatra on, kako političke elite u Zapadnoj Evropi tako sve više i kod nas.

– Imamo pogoršanje celokupnog sistema prihvata tih ljudi. Svedoci smo i „pušbekova“, ljudi se guraju faktički nazad u našu zemlju. Njima se sprečava mogućnost da traže azil u zemljama EU. To se svakodnevno dešava. Ne bi dakle posmatrao problem kao bezbednosni po građane Srbije već kao rešavanja tog pitanja koje sve više postaje srpsko pitanje i čini se da Srbija mora da motiviše druge na njegovo rešavanje. Srbija je zemlja na obodu EU, a kao poslednja zemlja pred ulazak u Uniju, ona je i najpogođenija. Tu će se ljudi duže zadržavati, biće problema socijalnih, zdravstvenih, kulturoloških – smatra Đurović.

Kada je reč o opasnosti od terorizma, naš sagovornik kaže: „Ne vidim da teroristi idu ovuda pa se dižu u vazduh, stvarno… Nije realno da oni nakon što ih mađarski policajci tuku i vrate u Srbiju, hoće da se dignu u vazduh na našim ulicama. Tako ne funkcioniše ozbiljan terorizam. Ovo je nesreća ljudi koji su na margini i potpuno beznadežni“.

Vladimir Petronijević, izvršni direktor Grupe 484, ocenjuje za Danas, da nakon marta 2016. godine, kada je EU zaustavila prijem izbeglica, njihovo kretanje kroz tranzitne zemlje postaje sve usporenije, što znači da jedini način kretanja postaje krijumčarenje.

– Krijumčarenje predstavlja bezbednosni izazov za sve zemlje u regionu. Najnovija istraživanja ukazuju da krijumčarenje zapravo jeste trgovina ljudima. Izbeglice zbog nedostatka novca tako bivaju izložene seksualnoj ili radnoj eksploataciji. Istovremeno, sa težim prelaskom granica, ljudi se duže zadržavaju u zemljama tranzita što stvara tenzije u pograničnim delovima, što, opet, dovodi do pojačane reakcije ultra desničarskih grupa – naglašava naš sagovornik.

Kako dodaje, bezbednosni rizik se uvek procenjuje na osnovu konkretne situacije, o čemu vode računa nadležne agencije koje imaju odgovarajuća saznanja.

– Naravno, desničarske organizacije su sklone tome da govore da su izbeglice terorističke organizacije, odnosno da su oni teroristi, što, u smislu generalizacije, razume se, nije tačno. Ali, postoji obaveza i potreba da se i sa te strane problem prati. Takve vrste organizovanih, kriminalnih organizacija mogu koristiti izbegličke tokove i za terorizam. U tom smislu bezbednosni rizik, migracije jesu bezbednosni rizik sa više aspekata i potpuno je pogrešno negirati postojanje takvog rizika, poput terorizma, kao što je pogrešno preuveličavati ga – kaže Petronijević.

Međutim, zaključuje on, za razliku od podataka o krijumčarenju izbeglica, gde se ti ljudi pojavljuju isključivo kao žrtve, podaci o tome da predstavljaju pretnju u kontekstu terorizma, jednostavno – ne postoje, kao što ne postoji ni primeri takvog njihovog delovanja.

Tekst je nastao u okviru projekta „Odgovor zajednice: aspekti razumevanja savremenih bezbednosnih izazova u Srbiji“ koji realizuje Akademska inicijativa „Forum 10“.

Ovaj projekat je sufinansiran iz iz Budžeta republike Srbije – Ministarstva kulture i informisanja. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari