Vazduh u Nišu među najzagađenijim u Srbiji, rešenje ni na vidiku 1Nova zgrada Kliničkog centra Niš Foto: Južne vesti/P. Blagojević

Merenja Agencije za zaštitu životnu sredinu pokazuju da je Niš ove zime jedan od dva grada sa najzagađenijim vazduhom u Srbiji.

Koncentracije suspendovanih čestica PM10 u vazduhu pojedinim danima premašivale su 200 mikrograma po metru kubnom, što je četiri puta više od dozvoljene vrednosti.

Slične koncentracije PM10 čestica zabeležen su još jedino u Valjevu, dok je u u svim ostalim gradovima prisustvo PM10 čestica daleko manje.

Građani Niša ozbiljno su zabrinuti zbog zagađenja vazduha, a i stručnjaci potvrđuju da razloga za brigu ima. Međutim, nadležni u Institutu za javno zdravlje u Nišu i Sekretarijatu za zaštitu životne sredine tvrde da situacija nije gora nego prethodnih godina i da nema razloga za „preteranu“ brigu.

Svi su saglasni da zagađenje vazduha potiče iz auspuha i dimnjaka, međutim najave neke konkretne mere za smanjenje zagađenja za sada nema.

Vazduh u Nišu, poručuju stručnjaci, biće čistiji ukoliko se pre svega ozbiljno radi na toplifikaciji i gasifikaciji, ali će to biti teško ukoliko se ne smanji cena gasa i cena toplotne energije koju naplaćuju niška gradska toplana.

Sekretarijat: Na godišnjem nivou rezultati zadovoljavajući

Sekretar gradskog Sekretarijata za zaštitu životne sredine Ivana Krstić kazala je da grad Niš unazad „osam do deset godina“ prati kvalitet vazduha i iz rezultata merenja se vidi da su vrednosti PM čestica isključivo povećane u zimskim mescima, dok se ocena kvaliteta vazduha daje jedino na osnovu rezultata na godišnjem nivou, a oni su zadovoljavajući.

„Osim PM čestica pratimo okside sumpora, okside azota i čađ i tih supstanci nema u prekograničnim vrednostima. Rezultati analiza za 2018. godinu takođe pokazuju da u suspendovanim česticama PM10 gotovo i da nisu prisutni arsen, kadmijum i nikl, dok je olova bilo u vrlo niskim koncentracijama“, izjavila je Krstić.

Ona je kazala da je grad Niš prošle godine izdvojio 5,5 miliona dinara za nabavku analizatora PM čestica koji je postavljen na mernoj stanici kod škole „Sveti Sava“, tako da četiri stanice sada mere koncentraciju tih čestica u gradu.
„Obaveza svakog zagađivača je da meri emisiju gasova i da podatke dostavlja Sekretarijatu. Mi smo tu da objavimo katastar sa najvećim zagađivačima. Naši podaci govore da se trenutno individualni ložištima zagreva 50 odsto domaćinstava, 30 odsto stanovništva u Nišu je priključeno na gradsku toplanu, jedan odsto na gas, dok ostali za grejanje koriste električnu energiju i druge vidove grejanja. U gradu postoji veliki broj ustanova koje za grejanje još koriste lož ulje, mazut i ugalj. To su jako veliki zagađivači. Veliki zagađivač je saobraćaj, a nemamo industriju koja zagađuje vazduh“, izjavila je Krstić.

Direktor Instituta za javno zdravlje Miodrag Stojanović rekao je da su suspendovane čestice minulih dana došle u žižu javnosti ne bez razloga, ali ne i sa „prevelikim razlogom za brigu“.

„Suspendovanih čestica uvek ima u vazduha, ali je sreća u nesreći što se 99 odsto čestica koje udahnemo zadržavaju u gornjim disajnim putevima i izdahom se izbace, a jedan posto čestica može da dopre do alveola. Efekat po zdravlje će imati više kod osetljive populacije, kod dece, trudnica i kod ljudi koji imaju respiratorne ili vaskularne bolesti“, izjavio je Stojanović.

Prema njegovim rečima Institut za javno zdravlje Niš od 1965. godine kontroliše kvalitet vazduha, a od 2011. kontrolu suspendovanih čestica.

„Srednje godišnje vrednosti PM čestica od 2011. godine do 2018. godine iznosile su od 46,9 mikrograma po metru kubnom do 55, 6 mikrograma. Maksimalna izmerena koncentracija PM čestica bila je 257 mikrograma, a najniža 8,2 mikrograma. Koncetracije PM čestica povećane su u sezoni loženja, od oktobra do marta. Aerozagađenje i kvalitet vazduha se, međutim, ne ocenjuje na osnovu trenutnih vrednosti, nego na osnovu prosečnih vrednosti koje se mere za dan, odnosno za jednu godinu. Ukoliko neko pita da li u ovoj godini ima više razloga za paniku nego u 2011. ili 2012. godini, moj lični stav je da nema. Vazduh nije zagađeniji u odnosu na prethodne godine. Da li treba da bude bolji? Svakako, da“, izjavio je Stojanović.

Prema njegovim rečima glavni izvori PM čestica u Nišu su auspusi i dimnjaci i u tom pravcu treba usmeriti mere za poboljšanje kvaliteta vazduha. Institut je, dodao je Stojanović, gradu dostavio brojne mere koje se odnose na najrazličitije teme.

„Jedan od predloga odnosi se na urbanističke planove i na jasno definisanje stambenih, zelenih i industrijskih zona. Vrlo je bitno da se prilikom projekcije saobraćajnica sagledaju ruže vetrova jer Niš na žalost nema povoljan geografski položaj i strujanje vetrova i vazduha je često vrlo slabo. Toplana je uglavnom prešla sa mazuta na gas, ali imamo problem individualnih ložišta. Dali smo predloge za toplifikaciju i gasifikaciju. Jedna od preporuka je regulisanje gradskog saobraćaja i saobraćaja uopšte. Jedno od najboljih rešenja bilo bi kada bi umesto autobusa sa motorima sa unutrašnjim sagorevanjem imali autobuse na struju“, izjavio je Stojanović.

On je dodao da se sa problemom zagađenja vazuduha suočava ceo svet, a ne samo Niš i da niko ne može da očekuje da se taj problem reši „prekosutra“.

Čestična zagađenja odgovorna za nastanak respiratornih, kardiovaskularnih i imunoloških bolesti

Profesor fakulteta Zaštite na radu Amelija Đorđević istakla je da zagađenje vazduha nije nešto što se u Nišu dešava trenutno, već je prisutno godinama unazad.

„Izveštaji Agencije za zaštitu životne sredine pokazuje da je kvalitet vazduha u Nišu bio u trećoj kategoriji 2010. godine i 2011. godine, a 2012. godine u drugoj kategoriji. U 2013. godine i 2014. godine bio je u prvoj kategoriji, a za 2015. godinu nema podatka. U 2016. godini i 2017. godine imali smo treću kategoriju kvaliteta vazduha, dok za 2018. godinu podatak nije još pripremljen Prema našoj zakonskoj regulativi treća kategorija je najniža kategorija vazduha“, istakla je Đorđević.

Prema njenim rečima, koncentracije suspendovanih čestica proteklih godina nisu prelazile samo granične vrednosti već i tolerantne vrednosti od 70 mikrograma po metru kubnom vazduha, a tolerantne vrednosti ne smeju se prekoračiti ni jedan jedini dan.

„Naučno je dokazano da su čestična zagađenja kao što je PM 10 i PM 2,5 odgovorna za nastanak ne samo respiratornih i kardiovaskularnih bolesti, već i za pojavu određenih imunoloških bolesti, da imaju uticaj na pojavu bolesti endokrinog sistema, a svakako i na pojavu kancerogenih bolesti“, izjavila je Đorđević.

Kako je kazala Đorđević, trenutni raspored mernih mesta u Nišu ne odražava stvarno stanje koncentracija i ukoliko bi imali adekvatnu mrežu monitoringa mogli bismo da imamo i negativnije rezultate kvaliteta vazduha nego sada.

Celokupna slika zagađenja vazduha u Nišu, dodala je ona, ne može da se dobije osnovu rezultata sa četiri merna mesta, a nije adekvatan i izbor supstanci koje se prate. Prema njenim rečima u gradu se više ne prate koncentracije ugljen monoksida u vazduhu, a praćene su do 2012. godine i imale su izuzetno visoke vrednosti.

„Problem zagađenja mora i može da se reši, ali je potreban multidisciplinarni pristup. Da bi smo mogli da se borimo za smanjenje koncentracije čestica moramo da uradimo i dobar katastar zagađivača. Kada budemo znali koji su izvori dominantni i koji izvori doprinose zagađenju vazduha, možemo preduzeti i adekvatne mere za smanjenje emisije i difuziju čestica i drugog zagađenja. Trenutno ne postoji kontrola trošenja fosilnih goriva, možemo samo da pretpostavimo da najveći broj domaćinstava koristi ogrevno drvo. Od 14 toplana koliko ih ima gradska toplana solidan je broj onih koje još koriste mazut“, izjavila je Đorđević.

Ona je kazala da informisanje građana mora da bude poboljšano i da stanovništvo mora da dobija upozorenja kako treba da se ponaša kada su povećene koncentracije PM čestica u vazduhu.

Predstavnica ekološke organizacije „Zeleni ključ“ Olivera Milošević istakla je da problem zagađenog vazduha ne može da se reši preko noći, ali da sa rešavanjem tog problema mora hitno da se krene.

„Rešenje treba tražiti u dobrom upravljanju saobraćajem, u prelasku na obnovljive izvore energije, u gasifikaciji, ozelenjavanju svakog javnog prostora gde god je to moguće i gde to urbanistički planovi dozvoljavaju. Rešenje je i uključivanju što većeg broja građana u odlučivanje i informisanja. Jedan vrlo mali procenat građana je sada upoznat sa ekološkim problemima“, istakla je Milošević.

Opasnost od čađi i tokom leta

Pulmolog Zavoda za plućne bolesti Saša Jovanović kazao je da povećane koncentracije čestica PM10 predstavljaju opasnost za zdravlje ljudi, naročito za rizične kategorije stanovništva u koje spadaju starije osobe, hronični bolesnici, deca i trudnice.

„Čvrste čestice, naročito kiseli oksidi, reaguju međusobno i sa vodenom parom u vazduhu, a prilikom udisanja oštećuju sluzokožu disajnih puteva. Na taj način je olakšan prodor različitih virusa, naročito virusa gripa, tako da mi u Zavodu imamo iz dana u dan sve veći broj pacijenata kod kojih je došlo do pogoršanja hronične bolesti, pre svega bronhijalne astme i hronične opstruktivne bolesti pluća, ali i pacijenata sa gripom, virusnim respiratornim infekcijama i akutnim bronhitisom“, izjavio je Jovanović.

Prema njegovim rečima, čestice čađi predstavljaju opasnost za zdravlje ljudi i tokom proleća i leta.

„Čestice čađi koje nastaju sagorevanjem dizel goriva u automobilima lepe se u vazduhu za čestice polena i imaju korozivni efekat, nagrizaju sluzokožu disajnih puteva. Na mestima gde dolazi do oštećenja na sluzokoži polen prodire i ima mnogo bržu i mnogo jaču alergijsku reakciju nego da nije tog sinergističkog dejstva“, naglasio je Jovanović.

Fine i ultrafine suspendovane čestice veličine 2,5 mikrona i 0,1 mikrona, dodao je Jovanović, predstavljaju još veću opasnost za ljudsko zdravlje od čestica PM10 jer mogu da dođu do najdubljih delova pluća, do malih disajnih puteva i do alveokapilarne membrane.

„Dolaskom do alveokapilarne membrane, čestice veličine 2,5 i 0,1 mikrona, pokreću zapaljensku reakciju usled koje dolazi do smanjene razmene kiseonika. Kada nema dovoljne razmene kiseonika srce mora da radi brže da bi nadomestilo nedostatak kiseonika što dovodi do tahikardije i aritmije“, rekao je Jovanović.

On je kazao da su proteklih dana sigurno bile povećane i vrednosti suspendovanih čestica PM 2,5 i 0,1 mikrona iako to nije zvanično potvrđeno, zato što te čestice prate čestice PM 10.

Jovanović je kazao da je najbolja preventiva, dok problem zagađenja ne bude rešen, da građani, posebno osetljive kategorije stanovništva ostanu u svojim kućama kada su povećane koncentracije PM čestica, a to je uglavnom u ranim jutarnjim i kasnim večernjim satima.
Ukoliko ipak moraju napolje, dodao je Jovanović, potrebno je da nose šal ili masku preko lica, po mogućustvu nano masku koja ima nešto bolju moć filtracije, mada ne postoji apsolutna zaštita.

Tekst je realizovan u okviru projekta Medijskog centra Beta u saradnji sa udruženjem Fraktal kao sastavni deo projekta „Udruženja građana kao ravnopravni partneri u monitoringu javnih finansija” i sprovodi se u okviru Programa podrške civilnom društvu i medijima 2014-2015 Evropske komisije. Izneti stavovi ne predstavljaju nužno i stavove organizacija koje su podržale projekat.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari