
Iako brža, jeftinija i efikasnija alternativa sudskom postupku, i prema zakonskim okvirima dostupna građanima Srbije, medijacija je u praksi još uvek nedovoljno zastupljena.
Prema izveštaju Vrhovnog kasacionog suda, sudovi u Srbiji su u 2019. godini imali 460.970 parničnih predmeta u radu, dok je prema statistici Ministarstva pravde u istoj godini sprovedeno 569 medijacija.
Medijaciji može da se pristupi u bilo kom trenutku nakon nastajanja konkretnog spora, pre nego što je pokrenut sudski postupak, za vreme sudskog postupka ili u toku postupka prinudnog izvršenja.
Prednosti medijacije su brojne. Istraživanje koje je nedavno sprovedeno u okviru projekta ‘EU za Srbiju – Podrška Vrhovnom kasacionom sudu’, na uzorku od preko 8.000 sudskih predmeta, pokazalo je da parnični postupak u prvom stepenu u proseku traje 414 dana, dok je između dva ročišta prosečno protekne 103 dana.
Poređenja radi, vreme trajanja celokupnog postupka medijacije u proseku iznosi 53 dana, sa procentom uspešnosti od 70 odsto.
Razumevanje medijacije i njenih prednosti kako od strane pravnih profesija, tako i privrede i građana, izuzetno je važno za podsticanje njene primene.
Upravo zbog toga, projekat ‘EU za Srbiju – Podrška Vrhovnom kasacionom sudu’ je tokom ovog meseca održao onlajn seminare za blizu 200 sudija i sudijskih pomoćnika iz 62 osnovna i viša suda.
Dodatno, organizovana je i serija onlajn radionica za medijatore, advokate, sudije, predstavnike privrednih komora, poslovnih entiteta, NVO, centara za socijalni rad, kao i građane sa područja ovih sudova.
Projekat blisko sarađuje sa partnerskim institucijama – Vrhovnim kasacionim sudom, Ministarstvom pravde, Pravosudnom akademijom i sudovima, u sprovođenju brojnih aktivnosti, kako bi Srbija unapredila primenu ovog efikasnog i humanog metoda rešavanja sporova.
Šef Delegacije Evropske unije u Srbiji, ambasador Sem Fabrici, izjavio je: ‘Projekat ‘EU za Srbiju – Podrška Vrhovnom kasacionom sudu’ deo je šire inicijative EU za unapređenje efikasnosti pravosudnog sistema.
Ova inicijativa je u prošlosti već dala opipljive rezultate, posebno u oblasti smanjenja broja starih sudskih predmeta, pomažući tako građanima Srbije da dođu do pravde.
Dodatno, podrška da se poveća efikasnost u Srbiji deo je širokog opsega delovanja EU u korist pravosuđa i vladavine prava generalno.
U proteklih šest godina vrednost bespovratne pomoći koju je pružila EU u oblasti vladavine prava, reforme pravosuđa i unutrašnjih poslova u Srbiji premašuje 163 miliona evra.
Samo u pravosudnom sektoru EU trenutno finansira projekte u vrednosti od 13,5 miliona evra.
U specifičnoj oblasti medijacije, pojačana upotreba ovog instrumenta dodatno će doprineti smanjenju broja nerešenih predmeta u sudovima, umanjiti troškove sporova, ubrzati postupke i dovesti do vansudskog poravnanja u slučajevima kada stranke traže sporazumna i međusobno prihvatljiva rešenja.
Direktiva EU iz 2008. godine zapravo je bila ključna prekretnica za pospešivanje medijacije u Evropi.
Namera je bila da se direktivom podstaknu građani i privreda da koriste medijaciju za rešavanje sporova i da se uspostavi ‘uravnoteženi odnos između medijacije i sudskih postupaka’.
Verujem da bi široka primena medijacije, koja se još uvek nedovoljno koristi u Srbiji, trebalo da doprinese pristupu pravdi i bržem rešavanju pravnih sporova – važnom delu svakodnevnog života građana Srbije, zaključio je ambasador Fabrici.
Primer dobre prakse EU predstavlja italijanski model koji već nekoliko godina uspešno postiže ravnomerniji odnos između parničnih i medijacijskih postupaka.
Leonardo D’Urso, ekspert Projekta kaže da je 2013. godine italijanska vlada uvela u pravni sistem jedinstveni sistem medijacije te vrste širom sveta, usredsređen na obavezu strana da učestvuju samo na ‘prvom medijacijskom sastanku’ kao uslov u određenim oblastima građanskih i privrednih sporova.
– Nakon početnog sastanka, stranke mogu slobodno da odluče da li da nastave sa potpunom medijacijom, prevazilazeći na taj način bilo kakve prigovore u vezi sa ustavnošću propisa. Model ‘obaveznog prvog sastanka’ generiše u proseku preko 150.000 medijacija svake godine od njegovog usvajanja. Nakon sedam godina od usvajanja, 87 odsto medijacija pokrenutih na ovaj način je imalo stopu uspešnosti od oko 50 posto. U odsustvu obaveznog prvog sastanka medijacija je usvojena samo u 13 odsto slučajeva. Ovo pokazuje da je učešće na obaveznom prvom sastanku o medijaciji, na neutralnom mestu, u prostorijama pružaoca usluga medijacije, i uz pomoć advokata i medijatora, najefikasnije sredstvo da se osigura da stranke koje su sporu dobrovoljno odluče da pokrenu postupak medijacije. Bez sastanka, tog tipa, između stranaka, takva odluka neće biti doneta u ogromnoj većini slučajeva, rekao je D’Urso.
Srbija među prvima
Srbija je jedna od prvih 46 zemalja koje su u avgustu 2019. pristupile Konvenciji Ujedinjenih nacija o međunarodnim sporazumima o rešavanju sporova medijacijom (‘Singapurska konvencija’), što govori u prilog opredeljenju za dalji razvoj medijacije u skladu sa najvišim međunarodnim standardima.
Ovaj projekat finansira Evropska unija u saradnji sa listom Danas. Sadržaj ovog projekta je isključivo odgovornost lista Danas i ni na koji način ne odražava stavove i mišljenja Evropske unije.
Podržite nas članstvom u Klubu čitalaca Danasa
U vreme opšte tabloidizacije, senzacionalizma i komercijalizacije medija, duže od dve decenije istrajavamo na principima profesionalnog i etičkog novinarstva. Bili smo zabranjivani i prozivani, nijedna vlast nije bila blagonaklona prema kritici, ali nas ništa nije sprečilo da vas svakodnevno objektivno informišemo. Zato želimo da se oslonimo na vas.
Članstvom u Klubu čitalaca Danasa za 799 dinara mesečno pomažete nam da ostanemo samostalni i dosledni novinarstvu u kakvo verujemo, a vi na mejl svako veče dobijate PDF sutrašnjeg broja Danas.
Nahvalili ste medijaciju i preneli samo eventualno pozitivne osobine koje propagiraju oni koje se zalazu za uvodjenje medijacije. A na negativne osobine po gradjane niste ni pomislili, a ima ih.
Pre svega, nedopustivo je da medijacija bude obavezna pre pokretanja sudskog postupka. Time se gradjanima ogranicava pristup sudu i pravdi, namece se obavezan sastanak kod medijatora, i namece se obaveza placanja medijatora, jer, naravno, medijator nece da radi za dzabe. Obavezan sastanak kod medijatora bi cesto bio gubljenje vremena. Medijacija mora da bude iskljucivo dobrovoljna
Drugo, medijator nema ulogu sudije i on ne moze da presudi, nego samo pokusavava da se strane u sporu nekako dogovore i ubedjuje ih da popuste. I na kraju, medijator samo uoblici eventualno postignuti sporazum, stavi ga na papir, i ne ulazi u to da li ce i kako taj sporazum biti sproveden.
Trece, medijatori ne moraju da imaju pravnicko obrazovanje, nego mogu da budu i drugih struka i obrazovanja. Tu se postavlja pitanje kako ce medijator, koji nije imao dodira sa pravom, da resi neko pravno pitanje, i to na nacin koji bi bio sprovodiv i u skladu sa zakonom. Ako sporazum nije sprovodiv, „dzabe ste krecili“.
Kao sto rekoh, medijacija ima dobrih strana, ali ima i losih. Dobro analizitajte ovo pitanje, pa pisite i o tome