
Violetta Petrović-Pilipović, predstavnica Transcom-a i jedna od govornica, istakla je da je tribina organizovana sa ciljem da ukaže na značaj podrške majkama u prvim godinama roditeljstva i na mogućnosti koje poslodavci mogu da daju zaposlenim majkama.
„Iako postoje prilike kad poslodavci, iz određenih razloga, ne mogu da pruže mogućnosti izbora radnog vremena, postoje situacije u kojima je to moguće i to bi poslodavci trebalo da prepoznaju. Majkama često odgovara da rade pola radnog vremena ili samo pre podnevne smene, a da posle toga izvedu dete iz vrtića, da sa njim ručaju, idu u šetnju i igraju se. Svakako, važno je pružiti im priliku da odaberu onu opciju koja će pozitivno uticati i na njihov privatni život i na posao koji obavljajuˮ, objašnjava Petrović-Pilipović.
Da mogućnost izbora radnog vremena pozitivno utiče na zaposlene majke svedoče i rezultati američkog stručnog časopisa „Sociologijaˮ. Prema analizama njihovih naučnika, sa smanjenjem broja radnih sati stres kod žena sa decom opada i do 37 odsto.
„Istraživanje Univerziteta u Mančesteru pokazalo je da su zaposlene majke pod 18 odsto većim stresom od drugih ljudi. U slučaju da imaju dvoje dece taj procenat ide do 40, a kod samohranih majki još više. Po povratku na posao posle porođaja žene se uglavnom sreću sa istom situacijom, a to je da njihovu ambiciju da budu uspešne na poslu prati i konstantno razmišljanje da li neko brine o njihovoj deci dok su one na radnom mestu. Samim tim one postaju višestruko opterećene. Zbog toga je zaposlenim majkama važno pokazati da imaju mogućnosti izbora. Tribina „Uz podršku, mame mogu sve!ˮ značajna je, ne samo što je ukazala zaposlenim mamama da različite opcije postoje, već i zato što smo imale priliku da razmenimo iskustva, pokažemo jedna drugoj da se suočavamo sa sličnim stvarima i da shvatimo da u tome nismo sameˮ, istakla je Jovana Ružičić, osnivač i direktor Centra za mame.
Kao primere dobrih praksi za usklađivanje roditeljstva i posla, govornice su navele države Evropske unije u kojima su radno-porodični angažmani i „životni balansˮ među prioritetima u javnim politikama.
„Sigurno je da ne postoji idealno okruženje u kom zaposlene majke dobijaju sve, ali ukoliko smo imali dobro iskustvo sa podsticajima za njih u Švedskoj i Estoniji, to nam je samo razlog više da ga primenimo i u Srbiji. Svojim primerom želimo da pokažemo da poslodavac može da podrži zaposlene majke, da im omogući da provedu kvalitetno vreme sa decom i porodicom, a da to pritom ne utiče na njihova primanjaˮ, zaključila je Violetta Petrović-Pilipović.
Podržite nas članstvom u Klubu čitalaca Danasa
U vreme opšte tabloidizacije, senzacionalizma i komercijalizacije medija, duže od dve decenije istrajavamo na principima profesionalnog i etičkog novinarstva. Bili smo zabranjivani i prozivani, nijedna vlast nije bila blagonaklona prema kritici, ali nas ništa nije sprečilo da vas svakodnevno objektivno informišemo. Zato želimo da se oslonimo na vas.
Članstvom u Klubu čitalaca Danasa za 799 dinara mesečno pomažete nam da ostanemo samostalni i dosledni novinarstvu u kakvo verujemo, a vi na mejl svako veče dobijate PDF sutrašnjeg broja Danas.
Majke su naročito zadovoljne dečijim dodatkom od čitavih 2600 din. Limit za ove ogromne pare je 10.260 din po članu porodice. To znači da država smatra da četvoročlana porodica može da živi od 40.920 din mesečno. Pri tom, to je problem koji se vuče odavno, i ni jedna vlast to neće da ispravi. Prvo, limit je žalosno mali. Drugo, 2600 din? Ne možemo imati kao Nemci 400€, to je jasno, ali bar 6-7000 din je neki minimum. Taj dečiji dodatak roditelji jedva čekaju, jer im i to mnogo znači, ali je sramota. Ako već imamo para, to mora biti mnogo više, uključujući i limit koji mora biti dignut bar na 17.000. A na poslu, kod privatnika, bar većine, ako žena već nema dece, nije ni poželjna. Patike za decu su dva puta skuplje nego za odrasle, pelene ko da prave od heroina, hrana za bebe je skuplja nego obrok u Hajatu, itd. Kada se privatnici budu kažnjavali zbog pitanja „imate li dece“, prilikom zapošljavanja budućih majki, sa minimum 2.000.000 din, tada će im biti bolje. Ovako nikad.