
Velika sala na 20. spratu Gradske uprave bila je juče mala da primi stotinak preduzetnika koji su želeli da prisustvuju javnoj sednici Komisije za planska dokumenta, ali jedini odgovor na brojna pitanja koja su postavili Sekretarijatu za urbanizam, Komisiji i Urbanističkom zavodu Beograd bio je: dobićete pisani odgovor.
Oni su pokušali da ukažu kako niko od vlasnika lokala, koji su pre više od dve decenije kupili lokale, uknjižili ih i razvijaju u njima svoj biznis, nije bio obavešten da su gradske vlasti prihvatile inicijativu i uplatu Šoping centra od 30.000 evra kako bi ušle u izradu regulacionog plana. Nisu bili obavešteni ni u fazi koja je nazvana „rani javni uvid“, u decembru prošle godine, u kojoj je predstavljeno faktičko stanje, iako u njemu nije ucrtano nekoliko objekata, niti kasnije kada je plan kojim je namena prostora gde imaju vlasništvo, promenjena u korist Janjuševićeve firme.
– Morate aktivno da pratite oglase, ne očekujte da dobijete informacije jer niko nije bio u obavezi da vas o tome obavesti – objasnio je Đorđe Milić, pomoćnik u Ministarstvu građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture, koji je, kako je rekao, zadužen da prati rad gradske Komisije.
Milić je naglasio da se kod izrade svakog plana mora voditi računa o ekonomskoj opravdanosti, ekološkoj održivosti i socijalnoj prihvatljivosti.
– Sva tri uslova koja ste naveli ispunjava i sadašnji kompleks lokala i poslovnog prostora. Da li to što je regulacioni plan urađen, znači da postoji nečija jača ekonomska opravdanost, jača ekološka održavost i veća socijalna prihvatljivost – upitala je Marija Vasić, pravna zastupnica Udruženja vlasnika lokala u Poslovnom centru „Stankom“. Nije dobila odgovor.
Ona je zatražila i informaciju da li je pre izrade regulacionog plana utvrđeno da postoji javni interes da se deo sadašnjih objekata u privatnom vlasništvu sruši kako bi se izgradio privatni stambeno-poslovni kompleks. Utvrđeno je da takvog dokumenta nema, pa se ne može govoriti ni o eksproprijaciji, ali ni o investitoru koji bi pokrenuo proces rušenja i izgradnje. „Investitor se pojavljuje tek kada ima građevinsku dozvolu, a to bez dokaza o vlasništvu prostora, ne može da dobije“, kažu predstavnici Urbanističkog zavoda Beograda.
Predsednik Komisije, gradski arhitekta Milutin Folić, obećao je da će Komisija ozbiljno razmotriti primedbe i doneti odluku o kojoj će podnosioce primedbi obavestiti.
Kad „baja“ reši da gradi
– U Poslovnom centru Stankom imam uknjižena dva spojena lokala, ukupno 640 kvadrata sa upotrebnom dozvolom. Tu je lekarska ordinacija u kojoj supruga i ja radimo godinama. Na tom mestu, prema novom planu, nalazi se ucrtan trg. Kako da objasnim pacijentima, kako svojoj deci, da se pojavio „baja“ koji hoće da gradi, i da mi tu ne možemo ništa – upitao je doktor Srđan Milićević, jedan od vlasnika čiji objekat ne postoji u novim planovima.
Bez obzira na apsurdne situacije koje se dešavaju u ovoj državi, u ovoj priči nešto nije kako valja. Šta znači ovde „vlasništvo“ ? Je li taj objekat izgrađen sa svim dozvolama i uknjižen? Na čijoj parceli se nalazi? Na gradskoj ili privatnoj? Ako je TC Stankom na privatnoj parceli, građen sa dozvolom i uknjižen, niko živ im ne može ništa, osim da država bukvalno zakonom predvidi eksproprijaciju. Pre će biti da „vlasnici“ lokala prećutkuju neke bitne činjenice (npr. da su lokali ilegalni, i možda u fazi legalizacije, da zemljište nije njihovo niti im je grad ga ikada ustupio itd.)
Ivane, dirate u moje rodno mesto, mi Brđani smo protiv rušenja i prekrajanja jednosmernih u dvosmerne ulice. TC Stankom prvi među tržnim centrima prošlog veka u Beogradu je bio novina, legalno sagrađen i godinama radi, ružan malo, zeleni krov, crveni stubovi, slepo crevce Banovog brda ali naš. Mislim i ja da ne može niko nikome ništa da oduzme ako je legalno al ne lezi vraže. Dođe Baja i kaže : ruši, smeta mi, zaklanja mi lepi pogled, hoću stanove a ne lokale, hoću stanove da prodam i zaradim pare!!! A ko Baji šta može ?
Poštovani,
Lokali su uknjiženi po zakonskoj proceduri i u tome nema ničega spornog. Sve se može proveriti u Katastru! Nema potrebe da unosite zlurade sumnje. U centru posluje oko 100 firmi koje zapošljavaju više ljudi od onog koji je nauručio plan, plaćaju veći porez, imaju zbirno veći kapital. Prema svemu navedenom država ima veći interes da njih zaštiti nego naručioca plana. Nadamo se da će tako i biti. Pozdrav!
Поштовани Иване, произвољно пишете коментар о проблему који уопште не познајете и износите потпуно неосноване претпоставке. Рецимо, довољно је знати да се Пословни центар „Станком“ налази у општини Чукарица, у улицама Стевана Бракуса бр.4. , бр.6 и Тоше Јовановића бр.7, бр.9 и бр.11., а након тога је провером на сајту РГЗ-а могуће лако пронаћи све релевантне податке о укњижености локала у овом објекту.
Тако се за део објекта који се налази на кат.парцели 13054/11 (Стевана Бракуса 4) види да је од 40 локала чак 29 већ укњижено на приватна физичка и правна лица, док се преосталих 11 још увек воде на „Станком“ А.Д., али је и процес њиховог укњижавања на приватна лица, а на основу ваљане правне документације, у току. Слична ситуација је и са осталим кат.парцелама на којима се налази овај објекат. Постојећа укњижења иначе нису „од јуче“, пошто су нека реализована и пре 2007. године.
Да ли је све ово могло, према Вашој претпоставци, бити укњижено „без дозвола и на туђој земљи“, не знам, али знам да постоје судска решења о укњижби локала на основу купопродајних уговора. Не знам да ли постоји нешто „јаче“ од тога, али вероватно ћете Ви већ имати неку нову претпоставку о томе, као и савет колико пута је седмично, месечно или годишње неопходно у републичким, градским и општинским органима проверавати да ли је ваша имовина и даље ваша, пошто ти органи, очигледно, немају обавезу да вас информишу о томе да вам ту имовину управо отимају.
Vi kao prvo bi trebalo da se informišete o definiciji vlasništva, jer da vlasnici prećutkuju neke bitne činjenice (kao što Vi kažete), ne verujem da bi se bunili i tražili zaštutu svoje privatne svojine. Ne verujem da su vlasnici glupi ljudi koji kad su kupovali lokale nisu proverili potrebnu dokumentaciju. Kao što i sami kažete da se apsurdne situacije dešavaju u ovoj državi, ovo je dokaz jedne od njih. Kako je moguće da se donese plan za rušenje postojećih, funkcionalnih i uknjiženih lokala, bez ikakvog obaveštenja vlasnika i uopšte odakle takva ideja, da se ruši nečije privatno vlasništvo? Da li to znači da onda svako može da napravi plan i da sruši nečiji stan, kući i izgradu svoj objekat, jer tako želi? Ovo što se njima dešava može svakom da se desi, a mi kao narod (zadnjih decenija) reagujemo i borimo se tek kad je u pitanju nešto naše.