Kako se protekcionizam obija o glavu njegovim promoterima 1Foto: EPA MARCUS BRANDT

Troškovi, stvarni i potencijalni od dizanja barijera za proizvode i usluge između najvećih svetskih ekonomija iz dana u dan sve su veći.

Kompanija Harli Dejvidson, jedan od simbola američke industrije, najavila je prebacivanje dela proizvodnje iz SAD u Evropsku uniju ili neku drugu zemlju kako bi izbegla carine na uvoz koje je uvela EU kao odgovor na američke carine za evropski čelik i aluminijum. Oni su saopštili da bi sa ovim carinama svaki njihov motor bio skuplji 2.200 dolara za evropske klijente, a godišnji trošak od carina za kompaniju bi iznosio 90 do 100 miliona dolara. Američki predsednik Donald Tramp koji je i krenuo u podizanje carina kako bi zaštitio radna mesta u Americi i naterao kompanije da tamo otvaraju fabrike suočio se sa potpuno suprotnom posledicom, odlaskom kompanija iz SAD-a. Ovu najavu legendarne američke kompanije prokomentarisao je na Tviteru rečima da „Harli Dejvidson nikada ne bi trebalo da se pravi u nekoj drugoj zemlji. Njihovi zaposleni i kupci su već veoma ljuti na njih“, zapretio je Tramp, mada bez nekog konkretnog dokaza za ove tvrdnje, a čak je i zapretio da „ako se predaju i odustanu“ to će biti njihov kraj i biće „oporezovani kao nikada do sada“.

Inače ova kompanija je prošle godine najavila otvaranje fabrike na Tajlandu kako bi izbegla carine od 60 odsto na uvoz motora na ovo tržište, ali i iskoristila preferencijalni status za izvoz u druge zemlje Dalekog istoka.

EU je prilikom izbora proizvoda na koje će uvesti carinu gađala simbole Amerike. Jedan od njih je proizvođač viskija Džek Danijels koji je već morao da poskupi u Evropi za 10 odsto. Inače, i Meksiko je uveo carinu od 25 odsto na američki viski.

Carinski rat pogađa i manje kompanije, pa je tako proizvođač eksera iz Misurija već otpustio više od 10 odsto zaposlenih, mada i dalje preti opasnost od zatvaranja pošto ne može da apsorbuje povećane troškove zbog većih carina na uvoz čelika iz Meksika.

Skuplji čelik će svakako pomoći domaćim proizvođačima, ali preti da žestoko pogodi industrije kojima je to sirovina. Goldman Saks je procenio da bi trošak skupljeg čelika za automobilske gigante Ford i Dženeral motors mogao dostići milijardu dolara. S druge strane recimo, poskupljenje aluminijuma će pogoditi pivarsku industriju koja polovinu piva prodaje u konzervama. Američko udruženje pivara procenilo je ovaj trošak na 348 miliona dolara godišnje i gubitak 20.000 radnih mesta. Kompanija MilerKors sama procenjuje gubitak po ovom osnovu na 40 miliona dolara.

Carinske stope koje su zemlje poput EU ili Kine uvele prema SAD kao odmazdu prete da potpuno poremete neka važna tržišta. Na primer, Kina uvozi trećinu soje koju Amerikanci proizvedu odnosno 14 milijardi dolara godišnje. Sa carinom od 25 odsto koju je Kina uvela na američku soju farmeri se hvataju za glavu i odustajući od ubeđivanja Bele kuće da odustane od carina, prešli su na lobiranje kod Kongresa. Koliku štetu trpe dovoljno je reći da je nakon uvođenja carine cena soje pala za 4,5 odsto.

U ratu carinama u ovako globalizovanom svetu stradaju naizgled neočekivane žrtve. Recimo nemački Dajmler koji vozila proizvodi u Americi i prodaje ih u Kini suočava se carinama koje je Kina uvela na američka vozila. Japanska Tojota je upozorila da bi eventualno američko uvođenje carina na uvoz automobila bio porez za kupce koji bi povećao cenu svakog prodatog vozila u Americi. Tojota je izračunala da bi porez od 25 odsto o kom razmatra administracija značio da bi njihov najpopularniji model na američkom tržištu Kamri bio skuplji za 1.800 dolara.

I dok se gomilaju troškovi mereni u milionima dolara i hiljadama radnih mesta od carinskog rata SAD, EU i Kine, unutar Evropske unije polako se podiže jedan trgovinski zid ništa manje štetan za ekonomiju. Naime ovih dana odjeknula je vest da operater jednog od najvećih aerodroma na svetu londonskog Hitroua, firma Ferovial, seli svoje sedište iz Oksforda u Amsterdam kako bi ostali pod regulativom EU nakon izlaska Velike Britanije iz ove unije. Inače Ferovial je najveći pojedinačni vlasnik Hitroua sa 25 odsto akcija, a vlasnik je aerodroma i u Glazgovu, Aberdinu i Sautemptonu.

Ovo sasvim sigurno nije najteži udarac sa kojim će se susresti premijerka Velike Britanije Tereza Mej, bar ne nakon vesti da Erbas ozbiljno razmatra potpuno povlačenje iz Britanije ukoliko ne dođe do sporazumnog Bregzita. Ova panevropska mega kompanija u Britaniji direktno zapošljava 14.000 ljudi, ali od nje zavisi još bar 110.000 radnika. I položaj Londona kao finansijskog centra Evrope se ljulja. Nakon što je Evropsko bankarsko telo (EBA) već preselilo sedište iz Londona u Paris, konsultantska kompanija EY je procenila da bi VB mogla da izgubi 10.500 radnih mesta u finansijskom sektoru. Inače, važnu ulogu u najavljenom egzodusu banaka sa Ostrva odigrao je Goldman Saks čiji je generalni direktor Lojd Blankfejn tvitovao da će „mnogo više vremena provoditi u Frankfurtu“.

Inače sva moguća industrijska udruženja procenjuju moguće gubitke zbog Bregzita, pa je tako udruženje automobilskih proizvođača i trgovaca iznelo procenu da bi ih izvesne carine od EU mogle koštati 4,5 milijarde funti. A Kraljevski institut britanskih arhitekti je upozorilo da bi razlaz sa EU bez dogovora mogao koštati 73 miliona funti u izgubljenom izvozu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari