Najveći teret podneće oni kojima je i dosad bilo najteže 1Foto: FoNet/ Aleksandar Barda

Kraj krize koju je izazvala epidemija virusa korona ne nazire se, samim tim i njene posledice, ali ono što je u Srbiji mesec i po dana po uvođenju vanrednog stanja evidentno, jeste da će one biti ogromne, naročito u pojedinim sektorima poput usluga, turizma ili ugostiteljstva.

Veliki broj malih radnji verovatno se nikada neće oporaviti, a desetine hiljada radnih mesta već sada je izgubljeno.

Oni koji radna mesta nisu izgubili suočeni su, ili će tek biti, sa manjim platama, negde primorani da koriste godišnje odmore ili plaćena i neplaćena odsustva, a nezaposlenost u Srbiji će i narednih meseci da raste. Prema procenama MMF-a, ona bi naredne godine mogla da bude više od 13 odsto, što je skok u odnosu na period od pre krize, kada se baratalo sa nekih 10 odsto.

Trećina zaposlenih u našoj zemlji, pokazalo je nedavno istraživanje Infostuda, morala je u vanrednom stanju da uzme godišnji odmor, bolovanje, plaćeno ili neplaćeno odsustvo, a 12 odsto radnika ostalo je bez posla zbog epidemije korona virusa. Gotovo polovina od onih koji su posao izgubili kao razlog tome navela je to što se firma privremeno zatvorila, dok je više od trećine njih reklo da je to zbog smanjenog obima posla. Više od trećine radnika u Srbiji je trenutno zabrinuto da bi mogli da izgube posao.

Zato će ovaj Praznik rada, smatra predsednik UGS „Nezavisnost“ Zoran Stojiljković, biti kao nijedan drugi.

– Obično se pisalo i pričalo o urancima i roštiljijadi ili protestnoj šetnji, a očito da ove godine nema ni jednog ni drugog, kaže Stojiljković za Danas.

Mere države, pre svih ona da se malim i srednjim preduzećima uplati po tri minimalca je, ističe on, sa dobrim okvirom, ali nedovoljno preciznim selektivnim i kontrolisanim ciljem.

– Mere daju efekte, jer se val otpuštanja ljudi zaustavio, broj je zvanično 10.000 do 15.000 ljudi koji su ostali bez posla, u stvarnosti je nekoliko puta više, plus samozaposleni i oni koji rade u sivoj ekonomiji. Zato bi ta mera trebalo da traje duže, još tri meseca, pa i dugoročnije, do kraja godine, ističe Stojiljković.

On napominje da ta mera mora da bude selektivna, odnosno da mora da se pomogne onim sektorima koji su najviše ugroženi.

– Neselektivna je mera ako svima date, a to podrazumeva i one kojima prihod ne pada ili pada manje od 10 odsto. Mora pomoć da se usmeri na one sektore i grane koji će biti natprosečno pogođene, a očito je da će to biti pored usluga i hotelijerstvo, turizam i sve što je vezano za povremenu potrošnju, napominje naš sagovornik.

Za sindikate je, kako kaže, bitno da se očuvaju radna mesta, ali ga plaši to što se širi pravilo da treba biti srećan što imaš kakav-takav posao i prihode. Sada mu prošlogodišnji prvomajski zahtevi sindikata, ističe on, poput dostojanstvenog rada i zarada od kojih može da se živi, deluju romantično. Ono što nas čeka, napominje, jeste manje investicija, manje doznaka, povratak 200.000 ljudi koji su izgubili posao na Zapadu.

Ni potpredsednik Saveza samostalnih sindikata Srbije Duško Vuković ne može da proceni do kojih će sve posledica po zaposlene dovesti epidemija korona virusa, ali iz iskustva tranzicionog perioda i nekih drugih kriznih situacija, najveći teret podneće oni koji su do pojave epidemije bili u statusu rada na privremenim i povremenim poslovima.

– To su oni kojima ističu ugovori na određeno vreme, rada preko agencija za zapošljavanje, ali opasnost je velika i po zaposlene koji rade u onim sektorima koji su doživeli najveće udarce i koji praktično nisu funkcionisali niti će u dogledno vreme dostići onaj obim poslovnog angažmana koji su imali do početka epidemije, ističe Vuković.

Hotelijerstvo, ugostiteljstvo, turizam, drumski saobraćaj i avio saobraćaj, napominje on, drže „primat“ u udarcima koje doživljavaju od najave epidemije.

– Pogođeni su i mnogi oni koji samostalno privređuju i mislim da se nepravedno izostavljaju sa spiska gubitnika zbog korona virusa, od poljoprivrednika koji ne mogu da plasiraju svoje proizvode, do estradno-umetničkih izvođača koji isključivo nastupaju u ugostiteljskim objektima i nemaju gde drugo da ostvare prihode, ističe naš sagovornik.

Vuković kaže i da niko ne zna koliko je ljudi do sada ostalo bez posla i da je nesaglediv broj onih koji će izgubiti radno mesto, posebno po protoku perioda od tri meseca, koliko će država pomagati malim i srednjim preduzećima i koja ukoliko ne bude nove državne pomoći neće imati ograničenja u otpuštanju radnika.

– Želim da verujem, mada mi iskustvo govori drugačije, da poslodavci neće čim kriza započne kao prvoj meri pribegavati raskidima ugovora o radu s radnicima, a potom da ih angažuju na crno, naglašava Vuković.

Na pitanje u kolikoj meri su od pomoći bile ili će biti mere države, naročito uplata tri minimalca za svakog radnika, Vuković kaže da u trenutku dok odgovara na ovo niko još tu pomoć nije dobio, iako ne sumnja da će mnogi koji su se prijavili i dobiti pomoć u visini minimalne zarade za svakog svog radnika.

– Generalno ovu meru države doživljavam, u uslovima opasnosti po život i zdravlje stanovništva, otežanih, ponekad i sprečenih uslova za slobodan protok ljudi, roba i usluga, kao povraćaj novca onima koji godinama pune državni budžet, zaposlenima i privredi, ističe Vuković i kaže da oni koji shodno ustavnim ovlašćenjima imaju ulogu da trenutno raspolažu i distribuiraju novac građana i privrede, ne bi uopšte, a posebno u ovim uslovima trebalo da prave „predstavu“ jer radnicima i privredi daju samo ono što su od njih već ranije dobili.

Prema podacima PKS, gotovo 80 odsto firmi tokom krize beleži pad prihoda. Počevši od turističkog sektora koji je štetu veću od milijardu evra, preko jednog od najboljih sektora IT, gde većina startapova ima pad prodaje i do 60 odsto, kriza je zakucala na svačija vrata. Er Srbija beleži gubitak od 35 miliona evra, a neke kompanije su svoje gubitke, poput Gorenja, saopštile u broju izgubljenih radnih mesta. Upravo će to, smatra Dragoljub Rajić iz Mreže za poslovnu podršku, uz smanjenje zarada biti jedna od najvećih posledica ove krize.

– Pad tražnje tokom leta dovešće do smanjenja zarada u privatnim kompanijama, jer sve koje ne budu imale dovoljno tražnje neće otpuštati ljude, ali će smanjiti plate. Prihodi će biti znatno manji i svi troškovi će morati da se režu. To je prva posledica, ističe Rajić. Tamo gde pad tražnje, kako kaže, bude od 25 do 30 odsto, te firme biće u crvenoj zoni i najverovatnije će morati da otpuštaju radnike. Ako pad bude manji od 20 odsto, firme će gledati da racionalizacijom smanje troškove. Rajić napominje da će na desetine hiljada ljudi u uslužnom sektoru ostati bez posla i da se kriza neće završiti za nekoliko meseci.

– Svuda u svetu je pad tražnje, pad porudžbina i kada uračunate da ni turistička industrija, ni industrije zabave, sporta, automobila, velikih mašina ne rade logično je da će se sve manje kupovati, samim tim i manja je potreba za pratećim uslugama, naglašava Rajić.

Oporavak privrede zavisiće od epidemiološke situacije, a on podseća da su u Nemačkoj urađene studije koje predviđaju još četiri do šest novih talasa epidemije. Ono što je, kako kaže, problem kod nas što još ne znamo kako ćemo se suočiti sa dugoročnim efektima krize.

evropske zemlje već imaju plan da se, napominje on, okrenu lokalnom tržištu. Koliko ćemo radnih mesta sačuvati zavisi, kako kaže, i od toga koliko je naša ekonomija u stanju da bude samoodrživa, da što manje uvozi i što više proizvodi ovde.

– Nama opasnost preti od smanjenja zarada i ostajanja bez posla. U krizi 2008, odnosno u tih nekoliko godina od 2009. do 2012. bez posla je ostalo nekih 180.000 ljudi, a 55.000 preduzeća je zatvoreno. Šta će se sada desiti? Nestaće veliki broj malih firmi koje imaju jednog do pet zaposlenih, naročito u uslužnom sektoru, napominje Rajić.

Posle prvog talasa krize ide drugi u kom nas čeka pad tražnje, a posle toga i treći u kom će, tvrdi Rajić, doći do prelivanja svega toga na zarade. Za Srbiju bi, smatra on, bilo najbolje rešenje da se porezi i doprinosi na zarade smanje na evropski prosek od 35 do 40 odsto, i da postoji reforma fiskalnih nameta i da bismo tek sa tim lakše prošli kroz krizu nego neke druge zemlje. Stabilizaciju očekuje tek u drugoj polovini naredne godine.

Nedovoljna pomoć za najugroženije

Duško Vuković kaže da su sa spiska direktne pomoći izostavljeni neki slojevi građana koji trenutno nisu u mogućnosti da ostvaruju prihode, zatim oni koji su ostali bez posla, jer su nadoknade preko službe za zapošljavanje male, što je značajan broj ljudi.

– I ova situacija je pokazala da, i kada su ugroženi slobodno mogu da kažem nacionalni interes, jer od zdravlja i zaštite života stanovništva nema značajnijeg državnog pitanja, politička elita želi da ima jedina ekskluzivitet u donošenju ekonomskih i socijalnih politika, iako bi te politike u redovnim a posebno u vanrednim uslovima trebalo da budu proizvod konsenzusa socijalnih partnera i sveta politike, ističe Duško Vuković. U ovom sindikatu, kako kaže, imaju znanja da daju argumentovane i konstruktivne predloge, ali je skeptičan da će te predloge uvažiti svet polItike i krupnog kapitala.

Šanse za oporavak

– Ukoliko kriza ograničeno bude trajala, tu šanse za oporavak ima krajem ove i početkom naredne godine i onda od tog udarca koliko god bolan bio ima oporavka. Ukoliko, međutim, dođe do recesije, onda ćemo imati problem, ističe Stojiljković i kaže da ne zna kako ćemo na jesen prinuditi nekog ko ima turističku agenciju da ne pošalje ljude na neplaćeno odsustvo ili ih otpusti ako država ne bude spremna da interveniše, i to ne samo da odlaže već i da otpiše deo obaveza.

Prepolovljeni eksterni prihodi

– Imaćemo smanjen prihod od turizma, manje direktne strane investicije, one ove godine neće biti ni polovina, ni trećina kao prethodnih godina. Imaćemo prepolovljen broj doznaka iz inostranstva jer se jedan deo tih ljudi vratio, a oni koji rade tamo neće biti u mogućnosti da šalju onoliko koliko su slali ranije, napominje Dragoljub Rajić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari