Nova pobuna radnika "Zastave oružja" 1

Sindikat i radnici Zastave oružje, bez ikakve dileme, najveće bundžije u istoriji srpskog radništva, koji su, primerice, u leto i ranu jesen sada već podaleke 1996. na kragujevačkim ulicama i trgovima demonstritrali puna tri meseca, trasirajući tako put potonjim građanskim protestima po gradovima širom Srbije, što je bio početak pada Miloševićevog režima, ponovo su se pobunili.

Ovoga puta protestuju zbog privatizacije domaće vojne industrije, predviđene još uvek Nacrtom zakona o proizvodnji i prometu naoružanja i vojne opreme koji će se pred poslanicima u Skupštini Srbije naći na tekućem zasedanju republičkog Parlamenta, i koji će, s obzirom na to da ga je preložilo Ministarstvo odbrane već uskoro postati zakon, kojim je, pored ostalog, predviđena prodaja do 49 odsto kapitala inostranim i domaćim investitorima najznačajnijih domaćih fabrika namenske proizvodnje: Zastave oružja, Prve iskre iz Bariča, Krušika iz Valjeva, Prvog partizana iz Užice, Milana Blagojevića iz Lučana i Slobode iz Čačka, koje čine grupaciju Odbrambena industrija Srbija (OIS). Pobunjeni kragujevački oružari zahtevaju da Zastava oružje, najstarije industrijsko preduzeće u Srbiji i na Balkanu, koje obeležava 165 godina postojanja i rada, bude izuzeta iz privatizacije domaće vojne industrije, zbog toga što je, kako tvrde, fabrika od strateškog značaja za bezbednost zemlje.

Predsednik Sindikata u Zastavi oružju Draga Ilić ističe da oružarima niko ne garantuje da država, nakon prodaje 49 odsto kapitala fabrika OIS, neće već u dogledno vreme da donese novi zakon kojim će inostranim i(li) domaćim investitorima biti omogućeno da postanu njihovi većinski vlasnici, kao što će to već sada biti moguće sa ostalim preduzećima domaće namenske proizvodnje. Nacrtom Zakona predviđeno je da investitori mogu da postanu većinski vlasnici svih vojnih fabrika (Prve petoletke – Namenska, na primer) izvan grupacije Odbrambene industrije Srbije.

Oružari su, prema njegovim rečima, posebno zabrinuti zbog činjenice da je učešće u privatizaciji vojne industrije, pored do pred kraj prošle godine ekskluzivno pominjanih inostranih investitora, finalnom verzijom Nacrta zakona omogućeno i domaćim pravnim i fizičkim licima. Sindikat i zaposleni u Zastavi oružju smatraju da se omogućavanjem i domaćim investitorima da učestvuju u privatizaciji preduzeća OIS i ostalih firmi namenske proizvodnje otvara prostor „za ulazak prljavog kapitala“ u vojnu industriju. Ponajviše, s tim u vezi strahuju da će u slučaju da domaći tajkuni budu akteri promene vlasničke strukture u vojnim fabrikama, doći do masovnog otpuštanja radnika, kao što je to u prethodnih 15 godina bio slučaj u ostatku srpske privrede.

I direktor Zastave oružja Milojko Brzaković kaže da je razume zabrinutost radnika, koje plaše nebrojeni slučajevi loših privatizacija, ali da u ovom slučaju država izvesno ostaje vlasnik 51 odsto akcija i garantuje za bonitet kupaca preostalih 49 posto kapitala vojnih fabrika, tako da će od njihove privatizacije, prema njegovom mišljenju, koristi biti i za zaposlene.

Oružari, međutim ističu i da je neprihvatljivo, šta više i nezakonito najavljeno podržavljenje preostalog društvenog kapitala u preduzećima OIS. Nedopustivo je i štetno, dodaju, dalje odlaganje konverzije fiskalnih dugova fabrika vojne industrije, koji sve ozbiljnije obezvređuju rad oružara i ugrožavaju poslovanje preduzeća OIS koja više od 90 odsto proizvodnje izvoze na tržišta širom sveta.

– Do skora sam verovao da je privatizacija jedan od načina za postizanje finansijske konsolidacije i tehničko – tehnološke modernizacije vojne industrije, čime bi se obezbedila njena još veća konkurentnost na inostranim tržištima. Sada ne mislim tako. Naprotiv, smatram da se u privatizaciju vojne industrije ulazi pod pritiscima sa strane, kojih je i ranije bilo. Bojim se, otuda, da privatizacija, ukoliko je nametnuta, može za posledicu da ima drastično smanjenje kapaciteta vojne industrije. Smatram da ni država ni zaposleni u fabrikama namenske proizvodnje neće imati koristi ukoliko ta preduzeća kupe ne samo domaći tajkuni, nego ni inostrani investitori, kaže za naš listi bivši direktor Zastave oružje Dragoljub Grujović, koji slovi za jednog od najboljih domaćih poznavalaca vojne industrije.

Predsednik Saveza samostalnih sindikata Srbije u Kragujevcu Jugoslav Ristić, koji je ranije bio sindikalni vođa Zastavinih oružara, kaže da je Predlog zakona o proizvodnji i prometu naoružanja i vojne opreme „kombinacija retrogradnog, nemogućeg i nasilja“.

– Privatizacija vojne industrije je gotovo neostvariva na način koji to propisuje novi zakon. Naime, ukoliko država želi da gradi privatnu vojnu industriju, onda njen uticaj mora da bude znatno manji. Jer, teško je zamisliti da će neka ozbiljna inostrana kompanija, ili investitor da pristane da bude manjinski vlasnik u nekom domaćoj vojnoj fabrici, i da mu, uz to, rad nadzorišu Ministarstvo odbrane i Vojno bezbednosna agencija (VBA), kako je to, takođe, predviđeno novim zakonskim rešenjima. Da li bi DŽeneral dajnamiks (najveća svetska oružarska kompanija, koja je svojevremeno pomiljana kao potencijalni strateški partner Zastave, ili Bereta, na primer, pristali da pod takvim uslovima učestvuju u privatizaciji srpske vojne industrije, pita (se) Ristić.

Nonsens i pravno nasilje

Zakonom predviđena konverzija društvenog kapitala u fabrikama namenske proizvodnje, i to bez saglasnosti njenih vlasnika, prema njegovim rečima, predstavlja nasilje. Istovremeno, zakonom je predviđeno i da proizvodnjom naoružanja i vojne opreme mogu da se bave i visokoškolske ustanove i instituti, što je, smatra Ristić – nonsens.

Veće plate i bolji uslovi rada

Pored zahteva za izuzeće Zastave oružja iz najavljene privatizacije vojne industrije, kragujevački oružari već duže traže da budu izuzeti iz uredbe Vlade Srbije o smanjenju zarada zaposlenima u javnom sektoru za deset odsto, kao i bolje uslove rada u fabrici. Podsećaju s tim u vezi da je ministar odbrane Aleksandar Vulin sindikalcima vojne industrije svojevremeno obećao da će srpski oružari iz uredbe Vlade o smanjenju zarada od deset odsto da budu izuzeti od 1. marta. Dva meseca docnije, radnicima u vojnoj industriji plate su i dalje umanjene za onih deset posto. Ministar Vulin se, naravno, ne oglašava.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari