Olimpijade se sele u Aziju 1

Posle Zimskih olimpijskih igara, održanih u južnokorejskom Pjongčangu, sledi (2020. godine) letnja Olimpijada u Tokiju, a potom, 2022. godine, Zimske olimpijske igre u Pekingu.

To znači da će četiri, od ukupno osam olimpijskih igara održanih u periodu od 2008. do 2022, biti organizovano na Azijskom kontinentu. Značajan pomak za region koji je u prethodnih 112 godina bio domaćin samo četiri Olimpijade (u Tokiju – 1964, u Saporu – 1972, u Seulu – 1988. i u Naganu – 1998. godine). Zanimljiv je i podatak da će Peking biti prvi grad koji je ugostio učesnike i letnje i zimske Olimpijade. Međunarodni olimpijski komitet (MOK) procenjuje da će u naredne četiri godine Azija povratiti stari sjaj Olimpijskih igara kao globalnog fenomena koji je okupljao sportiste iz svih krajeva sveta. Ali na tragu mnogobrojnih skandala, zbog korupcije i dopinga, kao i velikog javnog duga, sjaj olimpijskog pokreta daleko je od zlata, dok je ugled članova MOK, poznatih i kao „Gospodari prstenova“, znatno poljuljan, pa ne čudi što se sada muče da pronađu organizatora te globalne sportske manifestacije.

Ali, nesporno je da je Peking bio gotovo predodređen za ZOI 2022. s obzirom na to da su se četiri, od ukupno šest, kandidata za domaćina Igara povukli ostavljajući delegate da biraju između Almatija u Kazahstanu i glavnog grada Kine. Činilo se da će trka za domaćina Letnjih OI 2024. ličiti na borbu titana – Pariz, Rim i Los Anđeles, uz Budimpeštu i Hamburg, ipak, kada su Rim, Budimpešta i Hamburg povukli kandidaturu, MOK je, i ne glasajući, dodelio organizaciju Parizu (Olimpijada 2024) i Los Anđelesu (2028. godine). Bilo kako bilo, moglo bi se reći da je paljenjem olimpijskog plamena u Pjongčangu, počela azijska olimpijska era. I kao da tri Olimpijade u nizu nisu dovoljne, Saporo bi mogao da bude favoriti za domaćina ZOI 2026. Time bi mogla da bude ispravljena višedecenijska nepravda s obzirom na to da je, uprkos činjenici da u Aziji živi 60 odsto svetske populacije, samo četiri od 26 Olimpijada održano na tom kontinentu – dve letnje (Seul 1988. i Peking 2008.) i dve zimske (Saporo 1972. i Nagano 1998. godine). Doduše, države poput NR Kine i Republike Koreje, pre 40 godina, nisu bile fiskalno sposobne da budu domaćini jedne tako velike sportske manifestacije. Nasuprot tome, Kina je danas druga po veličini ekonomija u svetu, Japan zauzima treću poziciju, a Južna Koreja 11. Peking je još 2008, organizacijom najspektakularnijih Olimpijskih igara modernog doba, „poručio“ da je Kina spremna da se predstavi kao nova svetska supersila, dok se vlast u Japanu, posle više od dve decenije stagnacije privrede, nada da će Olimpijada u Tokiju predstavljati preko potreban zamajac.

Niz od tri Olimpijade, za četiri godine, ukazuje na rastući uticaj severoistočne Azije. Izvan regiona, entuzijazam je manji. Nasuprot tome, opada interesovanja među zapadnim silama za domaćinstvo ovih događaja za čiju je organizaciju potrebno više milijardi dolara. Viktor Ča, direktor Azijskih studija na Univerzitetu DŽordžtaun u Vašingtonu, ukazuje na „interesantno razilaženje“ u pogledima na fenomen olimpijskih igara. „Olimpijade predstavljaju referentne tačke razvoja u Aziji. Ali na zapadu, one postaju postmoderni fenomen, gotovo kao igre obnove, pružajući mogućnost za ponovno jačanje velikih gradova“, rekao je Ča. Markus Lur, osnivač i izvršni direktor Total sports Azija, agencije za sportski marketing iz Kuala Lumpura, smatra da ZOI u Kini „imaju smisla na nekoliko nivoa: zimski sportovi su prilično novi, a uvođenje države od 1,4 milijarde ljudi u zimske sportove predstavlja pametan potez. Utoliko pre što će, globalno posmatrano, u toj industriji svi glavni igrači imati koristi“.

Mark Drejer, osnivač sajta Čajna sport insajder i ekspert za sportsku industriju, podseća da je Kina od 2001, kada je osvojila kandidaturu Letnjih igara 2008, stalno bila u sportu, kandidujući se za organizaciju mnogih sportskih događaja. „Kao i sve drugo, za Kinu je to stvar prestiža“, smatra on. Kini je samo jedan veliki sportski događaj ostao van domašaja – Svetsko prvenstvo u fudbalu. No, mnogi eksperti veruju da to samo pitanje vremena. Predsednik Si Đinping se otvoreno izjasnio da želi da Kina bude domaćin, sa organizacijom šampionata 2030. koja se čini veoma izglednom. „Time će priča biti završena“, uveren je Drejer.

Azijski het-trik

– Azijski olimpijski het-trik ukazuje na globalnu promenu moći. Tri uzastopne Olimpijade, organizovane negde na Zapadu, ne bi izazvale ovakvo interesovanje, ali priređivanje OI u Aziji ukazuje na to da su tamošnje države sposobne da se takmiče za organizaciju ovako velikih događaja koji su izuzetno skupi. Azijske države sposobne su da to učine na način na koji to mnoge zemlje Zapada više nisu u mogućnosti. Živahnost ekonomija, naročito Kine i Japana, naspram Zapada, gde ljudi imaju teškoće, razlog je okretanja ka Istoku. Podsetiću da su protivkandidati Pekingu za Olimpijske igre 2008, bili Toronto, Pariz, Istanbul i Osaka, a za ZOI 2022, samo Almati – komentariše Mark Drejer, osnivač sajta Čajna sport insajder i ekspert za sportsku industriju u Kini.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari