Predsednici sindikata prvo smetlište pa otkaz 1

Predsednica Saveza samostalnih sindikata Srbije u fabrici Heltker Jurop (HealthCare Europe) u Rumi Dragana Božić dobila je otkaz 30. avgusta jer, kako tvrdi, nije želela da prihvati degradaciju zbog aktivnosti na zaštiti radničkih prava koje je sprovodila.

Dok je zvanično objašnjenje poslovodstva da je do otkaza došlo zbog toga što je Dragana Božić odbila da potpiše aneks ugovora kojim se premešta na drugo radno mesto, ona poručuje da je to samo izgovor za njeno uklanjanje iz fabrike zbog sindikalnog angažmana, odnosno zalaganja za interese zaposlenih.

– U fabrici sam bila zaposlena od 1. oktobra 2015. godine, kada je ona i počela sa radom, na mestu šivača. To je inače i struka za koju sam se školovala. Vrlo brzo sam shvatila da kao radnici za svoja prava ne možemo da se izborimo ako ne formiramo sindikat. Stoga smo tokom 2016. godine osnovali podružnicu SSSS u našoj fabrici. Od samog početka smo se susreli sa nerazumevanjem poslovodstva kojem očito ne odgovara da u preduzeću postoji sindikalna organizacija koja se istinski bori za prava zaposlenih – priča za Danas Dragana Božić.

Prema njenim rečima, sindikalna organizacija kojoj je bila na čelu se izričito suprotstavljala nasrtajima na radnička prava poput prekomernog prekovremenog rada i premeštanja radnika koji koriste bolovanje na slabije plaćena radna mesta.

– Menadžment na sve načine gleda kako da se oslobodi stalno zaposlenih radnika. Poslovodstvu je naime daleko isplativije da zaposleni rade na određeno vreme i da njihov rad iznajmljuju preko agencija. Stoga, primera radi, kada god radnik zaposlen za stalno koristi pravo na bolovanje posle povratka na posao premešta se na slabije plaćeno radno mesto. Naročito su time pogođene porodilje. Većina njih ne može da prihvati prelazak na novo radno mesto koje uglavnom iziskuje i teže fizičke aktivnosti pa odlaze iz fabrike. Oni koji rade na određeno vreme ili preko agencija ne smeju ni da pomisle na bolovanje jer ako odsustvuju sa posla ugovori im se ne produžavaju – navodi naša sagovornica.

Ona dodaje da je u sukob sa poslovodstvom došla i zbog preteranog prekovremenog rada.

– Prekovremeni rad se u firmi zaista dodatno plaća, ali šta to vredi kada neke kolege na mesečnom nivou imaju i po 60 sati prekovremenog rada. Zaposleni su zbog toga preumorni, a nekada im se odluka o prekovremenom radu saopštava par sati pre nego što on treba da se odvije pa ne mogu da se organizuju. Mlade majke su posebno ugrožene zahtevima za prekovremenim radom. Kao sindikat smo tražili i da se povećaju davanja za topli obrok i regres koji ukupno iznosi 300 dinara mesečno, što je nedovoljno, ali nam poslovodstvo nije izašlo u susret uz tvrdnju da ne može da izdvoji veća sredstva za te potrebe – objašnjava Božić.

Naša sagovornica takođe ističe da su u nekim fabričkim pogonima, tokom letnjeg perioda, zaposleni koji inače obavljaju težak fizički rad zbog toga što klima nije radila padali u nesvest jer nisu mogli da izdrže nesnosne vrućine.

Ona ističe da je upravo njeno insistiranje kao predsednice sindikata, da se radnici ne šikaniraju zbog korišćenja bolovanja, da se smanji preterani prekovremeni rad, obezbede veća sredstva za regres i topli obrok kao i ispravni klima uređaji dovelo do toga da dobije otkaz. U avgustu je obaveštena o prebacivanju na novo radno mesto.

U aneksu ugovora navedeno je da je došlo do „smanjenog obima posla u pogonu šivenje“ zbog čega se premešta na radno mesto „pomoćnog radnika na održavanju“ odnosno higijeničarke.

– Reč je u stvari o delu fabrike koji služi kao smetlište što podrazumeva utovar i istovar repromaterijala, održavanje čistoće pogona, transport restlova materijala. Pored toga što zahteva teži fizički rad novo radno mesto je slabije plaćeno. U pogonu šivenje primala sam minimalnu zaradu i varijabilni deo zarade koji je zavisio od učinka. Kao radnica na održavanju imala bih samo minimalnu zaradu bez prava na bonus – kaže Dragana Božić. Inače, bruto zarada na mestu pomoćnog radnika na održavanju iznosi 36.808 dinara.

– Sasvim je jasno da sam na slabije i fizički teže radno mesto premeštena zbog svoje sindikalne aktivnosti, iako to poslovodstvo kategorično negira. Reč je o tipičnom primeru degradacije i proganjanja zbog sindikalnog rada. Tvrde da sam premeštena zbog toga što nema potrebe za radnicima u pogonu šivenje, a primera radi, u oktobru je poslovodstvo najavilo proširenje svojih pogona u Rumi za proizvodnju memorijske pene i najavilo zapošljavanje još 300 radnika. Kako se otvara novi pogon ako mene premeštaju iz šivare zbog navodno manjka potrebe za radnicima? – ističe Dragana Božić.

Ona navodi da su je u SSSS obavestili da ima dve opcije.

– Prva je da potpišem aneks i da idem na smetlište i da se odatle borim protiv nepravde koja mi je počinjena ili da ne potpišem i da ću u tom slučaju dobiti otkaz. Odlučila sam da ne potpišem aneks jer je reč o diskriminaciji i klasičnom progonu zbog sindikalne delatnosti. Nakon toga 30. avgusta sam dobila otkaz. Tužila sam poslodavca pred sudom, a obavestila sam i Inspekciju rada o tome na koji način sam dobila otkaz. Imam punu podršku sindikalne centrale kojoj pripadam i nadam se da će nadležni organi doneti odluku o poništenju otkaza i sprečiti progon sindikalnih aktivista – kaže naša sagovornica.

Juče smo pokušali da kontaktiramo i nadležne u Heltker Jurop, ali iako smo uporno zvali u više navrata, niko se nije javljao na telefon naveden kao zvanični kontakt na sajtu te fabrike.

Heltker Jurop u Rumi proizvodi dušeke, jastuke i memorijske pene i u vlasništvu je kineske kompanije Healthcare Co LTD (90 odsto akcija) dok je manjinski vlasnik sa 10 odsto akcija danska firma EverRest.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari