Radnici na lizing teško do jednakih prava sa zaposlenima 1Foto: Aleksandar Roknić

Početkom juna u jednoj zrenjaninskoj fabrici koja pravi delove za automobile radnica je porukom obaveštena da od sutra više ne radi. Nije bila jedina, još nekoliko njih obaveštenje je dobilo “danas za sutra”.

“Ako bude bilo potrebe, biće pozvana na jesen”, poručilo joj je poslovodstvo. Ona je, poput nekoliko drugih žena, u toj fabrici radila preko jedne od 118 agencija za zapošljavanje, koliko ih je trenutno u Srbiji.

Isti scenario, bez da je radnik nešto debelo zgrešio, nije mogao da se dogodi u slučaju onih koji rade za poslodavca na neodređeno vreme. Zakon o agencijskom zapošljavanju, usvojen marta prošle godine, trebalo je da zaštiti radnike, odnosno da onima koji su radili na povremenim poslovima pruži dodatnu zaštitu i omogući im gotovo jednaka prava kao zaposlenima u stalnom radnom odnosu. Ali to se iz ovog, i drugih brojnih primera, ne vidi baš najbolje.

Prema odredbama tog Zakona zaposleni koji u kompaniji rade preko agencije za zapošljavanje trebalo bi da su stekli jednake uslove i prava iz radnog odnosa kao i ostali zaposleni u toj firmi koje je poslodavac direktno zaposlio. To podrazumeva pravo na naknadu usled bolovanja, pravo na godišnji odmor, jednaka prava po osnovu rada u pogledu zarade, uslova rada, radnog vremena, prekovremenog i noćnog rada. Da li je to, međutim, tako nismo uspeli da saznamo u Ministarstvu rada koje smo još pre deset dana pitali kakva prava imaju radnici koji su zaposleni preko agencije za zapošljavanje i koliko se i da li se neko od njih žalio inspekciji rada zbog nepoštovanja Zakona.

Danas je i ranije pisao o nezadovoljstvu radnika “na lizing” i njihovoj nemoći da se izbore za “jednaka prava” sa ostalim. Nisu ni sve agencije iste, tako je prošle godine u jednoj kruševačkoj fabrici bilo sporno to što je deo radnika prešao iz jedne u drugu agenciju a da o tome nije ranije obavešten, pri čemu su se i uslovi rada odjednom pogoršali. Radnici ni tada nisu smeli pojedinačno da se žale ni novinarima, ali ni inspekciji jer su se plašili da će ostati bez posla.

Potpredsednik Saveza samostalnih sindikata Srbije Duško Vuković kaže da od usvajanja Zakona nisu imali previše iskustva sa tim niti pritužbe radnika.

“Iz reakcije nekih poslodavaca vidimo da oni sada negoduju jer ljudi koji su zaposleni preko agencija za zapošljavanje i koji su tamo u statusu na neodređeno, ne postoji ograničen broj koliko takvih radnika može da se primi”, kaže Vuković.

Jedna od osnovnih odredbi Zakona je bila da ne sme više od 10 odsto od broja zaposlenih u firmi da radi preko agencije i onda su se, kako kaže, dosetili u agencijama da ih zaposle kako bi već bili zaposleni na neodređeno. To, napominje Vuković, nema ekonomsku logiku – da agencija nekog plaća a da ga pre toga nekome nije ustupila.

“Najčešće to funkcioniše tako što poslodavac traži nekog, pita da li agencija ima takvog radnika, ona pošalje radnika ako ima i nema razloga da neko radi preko agencije na neodređeno i da ima taj status”, napominje on.

Vuković kaže da su Zakonom o agencijskom zapošljavanju prava, ipak, izjednačena, poput visine zarade, i ostalih naknada, i da problem može da pravi drugi zakon o sezonskim poslovima kojim se eksploatišu radnici i proširuju sektori oko sezonskog rada.

Radnici zaposleni preko agencije za zapošljavanje ne bi trebalo da se tretiraju drugačije od bilo kog drugog radnika, smatra Nebojša Atanacković, iz Unije poslodavaca Srbije. On kaže da u njegovim firmama nema zaposlenih preko agencija, jer za tim nema potrebe.

Zakon o radu je, napominje, dosta toga regulisao, njime je predviđeno kako može da se raskine radni odnos ukoliko zaposleni ili poslodavac nisu zadovoljni. Poslodavci od početka, kako kaže, ne gledaju baš blagonaklono na agencije, a osnov neslaganja je praktično to što one ne bi trebalo da budu nelojalna konkurencija.

“Osnova je da u svetu rada odnosi budu podjednako dobri za sve. Ako se u tom odnosu između poslodavca i zaposlenog još neko nalazi, onda to teško može da bude dovoljno dobro i za jednu i za drugu stranu. Neko to mora da plati, ili zaposleni od dela svoje plate ili će da plati poslodavac”, ističe Atanacković.

Zakon je, kaže on, donet da bi se prava zaposlenih u agencijama izjednačila sa pravima drugih.

“E, sada, ukoliko je neko ko radi zaposlen u agenciji i ima sve ono što ima i drugi zaposleni – topli obrok, godišnji i ostalo, onda on mora da bude skuplji za tu neku naknadu jer on košta agenciju isto koliko bi koštao poslodavca da ga direktno zaposli”, napominje Atanacković.

Agencije bi onda, kako kaže, morale da budu skuplje i taj rad bi morao da bude skuplji. “Ako agencija ima stalno zaposlenog radnika a on ode na bolovanje, onda praktično agencija poslodavcu sa kojim ima ugovor mora da pošalje nekog drugog zaposlenog i za svo to vreme dok je ovaj na bolovanju agencija trpi štetu jer ima dvoje na platnom spisku”, ističe Nebojša Atanacković i kaže da to neko mora plati, ili agencija ili radnik od svoje plate.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari