Tajanstveni paket za nova radna mesta 1Foto: Fonet/ Aleksandar Levajković

Za manje od dve nedelje predsednik Aleksandar Vučić najavio je da će predstaviti „najbolji paket u istoriji za zapošljavanje“ koji će sadržati podsticaje za nova radna mesta a cilj je da se zaposle i ljudi koji su se zbog pandemije vratili u Srbiju, da se oni zadrže ovde.

Nije otkrio detalje niti kako će to biti finansirano, ali je objasnio da zemlja ne sme da upadne u zamku i da javni dug premaši 60 odsto bruto društvenog proizvoda zemlje.

Da li privreda Srbije može da apsorbuje novu radnu snagu, da li će domaće firme moći da računaju na podršku ili će novac iz budžeta nastaviti da se deli stranim kompanijama kako bi ovde organizovale kakvu-takvu proizvodnju – za sada je nepoznato.

Ekonomski analitičari su uglavnom skeptični i ne žele da komentarišu moguće pravce te nove pomoći ekonomiji zemlje. Ipak, veruju da je i ovoga puta reč o subvencijama i dele zabrinutost zbog mogućeg novog opterećenja već prenapregnutog budžeta.

Još je veća briga to što se opet pominju subvencije, ovoga puta kao paket, a da ni jedna analiza dosadašnjeg učinka te mere nije sačinjena.

Praksu koju je započeo Mlađan Dinkić kada je preuzeo ministarstvo finansija i ekonomije, u nedostatku bolje ideje, nastavljena je.

Umesto da se popravi privredni ambijent, osavremeni administracija, obezbedi kvalitetno sudstvo, neprikosnovenost ugovora, kako je to učinjeno u sada snažnim privredama Slovačke, Češke ili Poljske, država je pribegla „lakšem“ putu – kupovini stranih investitora.

Možda je najbolji primer Fijata, koji je uz niz carinskih i poreskih olakšica, dobio još i za radna mesta između 120.000 i 200.000 po radniku.

Koliko tačno, ne zna se jer novac ide po više osnova i nalazi se u više godišnjih budžeta.

Pravdanje da je izvoz Srbije zbog Fijata porastao za 1,3 milijarde evra, takođe su bez osnova jer je istovremeno porastao i uvoz te fabrike za milijardu evra.

U vrhu dobro plaćenih je i kruševački Henkel, sa 14,4 miliona evra za 100 radnika, ili 144.000 po zaposlenom.

Mišlen je dobio 30 miliona za 500 ljudi, ili 60.000 po radniku, a tu su i leskovački Falke sa 35.000, Mei Ta iz Bariča sa 30.000… Spisak je poduži a računica pokazuje da bi za većinu tih „skromnijih“ davanja, pri plati od 300 do 350 evra koliko je uobičajeno za srpskog radnika, bilo potrebno više od 25 godina da se u budžet vrati uloženo.

Tako tvrdnje ministara da se na jedan tako potrošen evro budžetu vraća šest – nema nikakvog osnova. Niti je iko dokazao tu tvrdnju.

Pre će biti da je državna kasa na većoj šteti nego što se može sagledati, jer je sistem subvencija ozbiljno narušio ne samo privredni ambijent, nego je ugrozio i konkurentnost domaćih firmi koje pokušavaju bez ikakve pomoći da opstanu.

Naime, za strane investitore obezbeđeni su brzi šalteri, ako je portrebno i zakoni se menjaju, osim subvencija dobijaju i gotove hale, zemljište… Tako od novca koji u budžet uplaćuju svi građani, privrednici pre svega, vlast finansira velike strane kompanije koje potom domaćim firmama postaju nelojalna konkurencija.

Pri tom, ni odabir investitora nije se proslavio, jer strane kompanije ovde traže jeftine radnike za najjednostavnije poslove, donose „šrafciger tehnologiju“ koja se lako spakuje u kofere ukoliko više ne postoji interes da se ta proizvodnja razvija.

Problem je i to što ugovori koji se sklapaju sa stranim kompanijama sadrže javnosti nedostupne detalje, pa se prava razmera pomoći ne može sagledati.

– Zanimljivo je što su se subvencije prekrstile u paket. Bolje bi bilo da koristi isti termin da znamo o čemu se radi. A što se tiče budžeta i sposobnosti da i dalje nastavimo obilato da potplaćujemo da ljudi ulažu i zapošljavaju radnike, prosto će nam to doći glave. Sada smo se zadužili sa efektivnom kamatom od 3,75 odsto što je dosta skupo i svako  dalje trošenje novca iz budžeta traži i veći deficit i veće zaduženje – objašnjava konsultant za investicije Milan Kovačević i naglašava da je korona već dosta naštetila budžetu, poslodavcima i radnicima, i svako novo opterećenje trebalo bi mnogo pažljivije pripremiti a ne poput ishitrene odluke o isplati 100 evra svima.

Nije fino

– Ne smete praviti diskriminaciju i izdvojiti jednu kategoriju, povratnike iz inostranstva. To prosto nije fino. Pod jednakim uslovima bi pravo na zapošljavanje morao da ima svako, bez obzira na to da li je došao iz inostranstva ili je bio ovde. Među povratnicima ima i različitih slučajeva, neko od njih pokušaće sam da se zaposli, proceniće da može da stvara prihod i to bi bilo ekonomski osnovano. Ali, to forsiranje zaposlenja često može da pokvari isplativost posla i otežava dalje razvijanje privrede – kaže Milan Kovačević.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari