Moderno društvo je nastalo u kafani. To jest, ono je nastalo pojavom fenomena koji je Jirgen Habermas nazvao „javnom sferom“, a koja se pre svega trenirala po evropskim salonima, debatnim društvima i kafeima u 17. i 18. veku.

                       

P { text-indent: 2.5cm; margin-bottom: 0.21cm; direction: ltr; color: rgb(0, 0, 0); line-height: 150%; widows: 2; orphans: 2; }P.western { font-family: „YHelvetica“; font-size: 12pt; }P.cjk { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 12pt; }P.ctl { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 10pt; }

Suština ovih javnih debata i rasprava bila je u egalitarnosti diskutanata, u pojavi tema od „javnog značaja“, te na utemeljivanju tema kafanskih diskusija na – razumu. Drugim rečima, pripadnici nove, moderne i prosvetiteljske kulture smatrali su da je razum osnovni arbitar intelektualne debate i da sve može postati predmet kritičke analize. Spomenuti „javni značaj“ odnosio se na one oblasti života nad kojima su u ranijim (tradicionalnom) društvima monopol imale država i crkva. Kafei ili kafane bili su prve slobodne zone otvorene za pripadnike svih društvenih slojeva, kao i mesto za sastanke, tj. za poslovne, filozofske, umetničke, ali i subverzivne sporazume i dogovore. U njima su se čitala i komentarisala vladina saopštenja, u njima su se razmenjivale vesti i informacije, a u njima je nastala i prva berza – javnim čitanjem i „šerovanjem“ spiskova vrednosti akcija i robe. Dakle, po prvi put u evropskoj istoriji, u kafeima nije bilo naročito važno ko je kakvog porekla. Brojala se ili računala samo snaga, elegancija i lepota razumnog argumenta. Uz principe učtivosti, pristojnosti i iskrenosti, naravno. Ova javna sfera, tj. kafane kao prostori za razmenu ideja i informacija, stvorila je moderno društvo zato što su u njoj sasvim neposredno praktikovani ideali slobode, jednakosti i bratstva.

U mnogo čemu, ovu ulogu ili društvenu funkciju danas je preuzeo ili „ukrao“ internet. A kafane su zaposeli alkoholičari i tinejdžeri na putu da to postanu. To jest, ulogu javne sfere preuzeli su internet forumi, internet blogovi, internet komentari i društvene mreže poput Fejsbuka ili Tvitera kao nove forme javne sfere. U praistorijskom dobu sporog i nedostupnog interneta, imali smo čak i – internet kafee. Ova je tehnološka revolucija doprinela dodatnom proširenju granica slobode, jednakosti i bratstva – pre svega zbog lakoće, udobnosti i globalnog karaktera komentarisanja i polemisanja. Usled topline anonimnosti, kao i fotelje doma, slatkog doma. I u ovom slučaju imamo egalitarnost diskutanata – jer, internet nam je svedok, ama baš svako može da ostavi komentar. Sakriven iza „korisničkog imena“ i avatara, bez lica i porekla, isključivo vođen snagom, elegancijom ili bar duhovitošću argumenta. Ili fotkom preslatkih mačića, svejedno.

U Srbiji, ta je onlajn javna sfera na udaru. To jest, na meti je organizovanih napada u vidu lažnih internet komentara medijskih sadržaja, kao i planskih napada na pojedince i grupe po društvenim mrežama. Militantna armija ovih političkih internet aktivista popularno je prozvana – „botovima“. Ove nedelje, internet sajt dnevnog lista „Danas“ i tekst „Greh i vrlina Saše Jankovića“ Momčila Grubača bili su predmet više od 600 negativnih komentara posvećenih nesrećnom Jankoviću. Slične stvari su se dešavale i ranije, a one su redovna pojava u slučaju internet izdanja nekih drugih medija u Srbiji. Botovska rečenica „Svaka čast Vučiću, za samo par meseci je svojim predanim radom i požrtvovanjem…“ postala je posprdni i antologijski sinonim za bombardovanje javne sfere naručenim ili masovno proizvedenim komentarima. Uostalom, botovski algoritam ili par izuzetno dokonih junaka, ciljano ruše prosečnu ocenu tekstova i ovog kolumniste, provocirajući mu sujetu kad odluči da pomisli na to.

U nedavnom istraživanju („digitalnom eksperimentu“) koji je vodio Centar za nove medije „Liber“ (blogopen.rs), identični mehanizmi su locirani na srbijanskom Tviteru. U pitanju je bilo praćenje organizovanih napada stanačkih aktivista ili „botova“ na određene (kritičke) haštegove i nepristrasne Tviter komentatore, uz markiranje praksi masovnog denunciranja, uvreda, etiketiranja, govora mržnje itd. Ovo istraživanje je ukazalo na to da u konverzaciji opterećenoj botovima dramatično raste udeo govora mržnje, da oni delaju neprirodno brzo, upadljivo neoriginalno i izuzetno gromoglasno, kao i to da botovi postoje na svim stranama političkog ili partijskog spektra. Jednostavno, zbog eksplozije ovakvih organizovanih i agresivnih komentara i tvitova – istinska diskusija i kreativna komunikacija se po pravilu gasi, a kritička javnost ućutkuje i guši.

U pitanju nije nebitna stvar koja nervira jedino internetlije, odnosno dokone komentatore i štrebere tviteraše. Već nova i opasna forma propagande koja se lažno predstavlja kao nepristrasni glas naroda ili spontano mišljenje internetskih anonimusa. Drugim rečima, „botovi“ ciljano i samosvesno deluju kao nezavisna javna sfera ili nepristrasni komentatori, dok u stvarnosti predstavljaju dobro umrežene grupe sa jasnim marketinško-političkim zadatkom. To što ovo čine jeftino i neuko, pa su lako provaljivi, druga je tema. Iz tih razloga, „botove“ je ispravnije nazvati „(političkim) astroturferima“, po poznatom marketinškom triku odnosno brendu veštačke trave „AstroTurf“. Naime, domaći botovi zapravo imitiraju prirodne i spontane „grass root“ pokrete, akcije i razmatranja na temu, dok su u stvarnosti plaćena partijska vojska. Po svojoj suštini, botovi (astroturferi) se ne razlikuju od plaćenih baba-glumica koje u reklamama za kremu protiv reume glumataju da ih kolena više ne bole. Ili lažnih lokalnih stomatologa u belim mantilima, kuvara koji se kunu u setove sitnog posuđa, šatro bivših debeljuca koje su pijući čaj skinule trilion kilograma, naglo progledavših uzornih i modernih porodica koje na novim dušecima konačno udobno spavaju, te brkate gospode koja je za honorar pred kamerom i večni blam u komšiluku regulisala šuljeve. Reklameri vole da se u svojim reklamama podlo posluže „običnim ljudima“ jer znaju da smo na dotične neobično slabi i potrošački bolećivi. Da stvore iluziju nepristrasnosti i objektivnosti kod nekoga sa kojim možemo da se identifikujemo i zatim okrenemo telefon u narednih 15 minuta i dobijemo set noževa „potpuno besplatno“. Ali ovo je ipak eksplicitna reklama, pa ko nasedne, naseo je – neka tupim i jeftinim nožem seče onaj paradajz i filetira ribu do prekosutra. Ili neka mu sokovnici skupljaju prašinu u špajzu do kraja vremena.

Međutim, nešto je sasvim drugo kada astroturfing ili „botovanje“ prodru u javnu sferu. U domen koji nije i ne sme da bude (politička) reklama, već slobodna i kritička diskusija. I sad, stotinu mu haštagova, ako gomiletina nekakvih komentatora drobi o tome da je Pepsi bolji od Koka-Kole, a veštačka trava bolja od prirodne, rizik je u tome da ispijamo Pepsi na veštačkoj travi. Iako u ozbiljnim društvima postoje zakoni koji štite potrošače od ovakvog lažnog reklamiranja. Ali se stvari komplikuju ukoliko hiljade plaćenih i lažno spontanih komentatora po internetu stvaraju političku fikciju. Jer ako masa prividno nepristrasnih anonimusa komentarišući vesti tvrdi da je ombudsman Janković ubica, da je premijer Vučić preuzeo naše grehe i izbavio nas od zla, da je ministar Stefanović slobodoumna inteligencija, a ministar Tasovac pristojno očešljan ili, uostalom, Zemlja ravna ploča – mora da ima neke istine u tome, zar ne? Konformizam je moćan društveni mehanizam, a svi volimo da pripadamo, šta god mislili o svojoj nezavisnosti i slobodi. Botovanje ili astroturfing su neobično vešte tehnike za manipulaciju zato što se – upravo hvala internetu – propaganda ili cenzura „stare škole“ danas veoma lako prepoznaju i raskrinkaju. Međutim, kada smo – prokleti internet – suočeni sa šatro spontanim glasom naroda, razmislićemo dvaput. Ili pobeći iz diskusije glavom bez obzira.

Dakle, na ovaj način dolazi do podlog „krivljenja“ javnog mnjenja u nadi da će društveni pritisak učiniti svoje. I umesto istinske javne sfere, podvaljuju se beli za redovne bubrege. Internet je savremena kafana koja je, da podsetimo, rodila moderni svet i zakotrljala prosvetiljske ideale slobodne diskusije. Jer javna sfera je topos racionalnih i nepristrasnih argumenata nasuprot argumentima porekla, tradicije i autoriteta. A oni su preduslov i osnova slobodnog društva. Internet komentari i rasprave nastavljaju ovu hrabru logiku uz pružanje novih i do sada nezapamćenih mogućnosti – pre svega zbog lakoće korišćenja i konzumiranja, kao i zbog neverovatne masovnosti i međupovezanosti globalne mreže. Drugim rečima, internet kao nova javna sfera čini da ne moramo ni da trknemo do kafane po čašicu slobodne diskusije i učešća u odgovornom, kritičkom i zainteresovanom građanskom životu čitavog društva ili čak planete. To jest, internet nam je otvorio mogućnost da iz udobnosti fotelje virtuelno posetimo i međusobno porazgovaramo u bilo kojoj kafani na svetu. Na drugoj strani, stvaranjem botovske buke na internetu dolazi do planskog rušenja javne sfere. A tada su rizik ili ulog mnogo veći od izloženosti nepismenim i uvredljivim komentarima ili od rušenja par internet stranica. Na udaru je moderno, otvoreno i pre svega slobodno društvo.


Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari