Leda i jabuka 1Foto: Medija centar

Dolazi Lidl u Srbiju. I to kako. Pompeznim otvaranjem magacina, uz prisustvo državnog vrha i ambasadora. Možda zvuči lepše ako se kaže da je otvoren distirbutivni centar, ali namena mu je svakako magacinska.

Iako se čovek u ovoj Srbiji svega može nagledati i naslušati, opet je moguće da ostane iznenađen i zatečen. Tako smo mogli da saznamo da baš to što još jedan strani maloprodajni lanac otvara objekte u Srbiji jeste neminovni znak prosperiteta, da su jabuke simbol Lidla, da Srbi kao roditelji zanemaruju svoju decu jer im ne mere dovoljno često temperaturu, da nam je šef države trenutno u autodestruktivnom procesu izjedanja samog sebe, ali i da još jednom dobijemo potvrdu sopstvene nezahvalnosti zbog cena benzina, hleba i struje. Bilo je tu, kao i uvek neke kuknjava o Kosovu, žutoj bandi, teroru manjine i ostalim opštim mestima sveprisutnim u javnom diskursu.

Dan nakon otvaranja pomenutog magacina, zapadni deo Srbije pogođen je nezapamćenim gradom. Stradala je i imovina građana, a prve procene kažu da je šteta na poljoprivrednom zemljištu ogromna. Sasvim je sigurno da jabuke i maline iz ovog dela Srbije neće stići ni do lokalnih pijaca, a kamoli do Lidla. Posledice će se utvrđivati narednih dana. Treba li da podsećamo da su hidrometorološki radari predvideli ovakve vremenske prilike? Ne znam kako će oni koji su direktno oštećeni rezonovoati, ali ja, evo, ne mogu da se ne zapitam kako je moguće da zemlja koja prosperira i napreduje u svakom pogledu, može sebi da dopusti ovako nešto. Naravno da postoje objektivne okolnosti kada su u pitanju vanredne situacije, ali ovo što se danas desilo još jedna je ilustracija rastrojstva sistema kome svedočimo.

Iako se Srbija nalazi u klimatskoj zoni u kojoj se grad smatra uobičajenom pojavom tokom letnjih meseci, od kako pamtim, on je uvek predstavljao opasnost, strah za poljoprivrednike i njihove porodice. I nikad mi nije bilo jasno kako to neko dopusti, ako postoji način da se od toga nebo odbrani. Decenijama unazad loša rešenja kojima se utvrđuje odgovornost i obaveze u okviru sistema protivgradne zaštite dovode do nedostatka raketa i onih koji njima rukuju. Trenutna situacija je takva da formalnu nadležnost za protivgradnu zaštitu imaju loklane samouprave, ali se neophodna finansijska sredstva obezbeđuju iz republičkog budžeta. U lancu su još Uprava MUP-a za vanredne situacije i Hidromeorološki zavod. Idealno za prebacivanje loptice sa jednih na druge i za nemogućnost utvrđivanja jasne odgovornosti. Jednom malinaru to ništa ne znači. Oni koji nisu osigurali svoj rod sada samo mogu da bukvalno plaču.

Nisam stručnjak za protivgradnu zaštitu, ali ako postoji način da se imovina građana zaštita, država je u obavezi da to uradi. Taj deo već razumem. Ali ne razumem da niko od onih koji su štetu pretrpeli neće zahtevati odgovornost, neće se protiviti besmislenom razbacivanju budžetskog novca na uštrb protivgradne zaštite, koja možda ne može skroz da eliminiše gradonosne oblake, ali može da ublaži njihove posledice. Barem da građane uskrati za led veličine teniske loptice.

Ali šta je, tu je, priča o gradu zaboraviće se i pre nego što roba iz magacina Lidla dođe u njihove prodavnice. Jabuke sa adekvatnom telesnom temperaturom uvek mogu biti opcija. A šta ćemo zapravo dobiti, ostaje da vidimo. I koliko će to naš život unaprediti. Jedan sličan, malo ranije otvoren trgovinski lanac često posećujem, jer mi je fizički najbliži. I svaki put požalim što sam ušla, ali usled stalne žurbe u kojoj sam, to iznova i i iznova radim. I trpim čekanje na samo jednoj otvorenoj, od četiri postojeće kase, dovikivanje prodavaca koji trče iz mesare u pekaru, pa odatle na deo sa sirevima. Gledam njihova smrknuta lica i vidim da im nije do života, a kamoli do smeška nervoznom i nezahvalnom kupcu koji im ostavlja pare. Slušam kako međusobno mere vreme koje im je preostalo do kraja smene. Nije ovo kritika njima, koji će prvu priliku iskoristiti da pobegnu odatle, već njihovim menažerima, tim liderima i ostalima koji upravljaju koji im daju potpuno nehumane i demotivišuće uslove rada.

Ništa od toga ne bi bio problem da se otvaranje još jednog takvog sistema ne predstavlja kao neki naročiti uspeh države, dokaz stabilnosti i ekonomskog razvoja. Dok ista ta država nije u stanju da nabavi dovoljno protivgradnih raketa. U 2018. godini. Pa saberite se, stvarno!

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari