Organska proizvodnja, nemoguće 1Foto: Radenko Topalović

Priča se mnogo o (namernom, da nas potruju!) zaprašivanju iz vazduha. Ali, šta radimo mi na zemlji te nam sa kišama padaju otrovi? Pa gliste od kiša beže „u suvotu“, a puževi se samoubilački lepe za suva stabla i zidove.

Sve više se, pak reklamira organska proizvodnja čiji su produkti, kao zdravi(ji) skuplji od ostalih. Da li je ona samo teoretski moguća, a praktično teško ostvarljiiva!? Pritom tu ima – individualnih i kolektivnih prevara.

Znam jednog mladog Francuza (srednja poljoprivredna) koji je došao da volontira na jednoj plantaži (za)vođen sirenskim sajtom o njenoj organskosti i ekološkosti i samo posle nedelju dana pobegao od tog lažnog predstavljanja.

A kolektivno – dovoljan je primer s kojom radošću se najavljuje vetar ili košava nad nekim prekomerno zagađenim područjem.

Ushit meteorologa i voditelja u radosnim povicima „eto vetra, vazduh je čist“ pokazuje se kao često nesvesna prevara, jer izvrdava pitanje a kome smo poslali te otrove.

A ko je nama neke druge pred drugim vetrom iz sve nepredvidljivije Eolove ruže.

Nebriga za sve što će nas kao društvo i civilizaciju skupo (i smrtno) koštati, međutim, postaje deo mentaliteta, običaja, odobrenog, čak sistemski podržavanog ponašanja. Uprkos deklaracijama!

Gledam oko sebe. Eno, preduzetnika što čisti septičke jame, odvezao cisternu na samu ivicu naselja i prazni uz pre hiljadu godina asvaltirani put, kraj nečije njive, a preko puta stada košnica.

A jedan drugi što ima napuštenu i urušenu kuću u šikari od dvorišta u selu, dovozi građevinski šut, ali i đubre u onim crnim džakovima i trpa ih u taj napušteni plac…

Treći kotao parnog grejanja loži čime stigne – od sumnjivog drveta do plastike i automobilskih guma.

To me samo podseća na suseda u prestonici koji je sagorevao pružne pragove od čijeg oporog dima nije moglo da se diše.

A takav miris, ali blaži oseća se i od „drvene kaldrme“ od istog materijala kojim je popločan Kustin Mećavnik.

Ukratko, možeš ti da misliš koliko hoćeš da si na svojoj parceli organski, nikad nećeš to biti dok ti komšija korov na međi leči teškim herbicidom.

I dok plemenite biljčice zalivaš iz zagađenog bunara, jer druge vode nemaš, osim sumnjive kišnice.

I dok ti šef države veleizdajnički „ustupa vazduh“ nad Srbijom čeličnoj braći i brani ih kad ovde sele prljavu industriju da ne bi, kako kaže, trovali svoju zemlju…

To je taj naopaki i opako podržani mentalitet!

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari