– Kako je, kako ide?

– Ma, pusti, utanjilo načisto!

Da li ste – ja jesam – imali prilike da čujete ovakav dijalog? Štaviše, da „ćuo“ – utanjio. Po mnogim osnovama.

Nije samo novčanik ono na šta se misli kad se žalite da je utanjilo. Može da utanji zdravlje, dah, volja, ćebe, odeća, otirač pred vratima… Utanji i privreda, resursi, fondovi. Penzioni. I drugi. Može da utanji, kao 2008, opna balona finansijskih transakcija kojima se u „petom kolenu“ zaboravilo prvobitno garantno pokriće.

Da li će ikad da utanji opna „našeg balona“ koji se puni egoizmom, egocentričnošću, lažima, obećanjima, zastrašivanjem, odlaganjem, mrsomuđenjem…? Može li da se desi da pukne i šta i kako s tim?

Ima jedno utanjivanje, zapravo raširena ta pojava, gotovo i neprimetno koliko se na njega privikavamo. I čije bi pomno „iščitavanje“ i razumevanje odgovorilo na mnoga pitanja. Možda i na ono – gde smo kao ljudi, građani, (ne)zaposleni, potrošači…

Ima takvih odgovora i u – pet-ambalaži. Ne, neću o šteti plastike po održivu ekologiju, mada je i to i te kako važno. Nego, da li ste primetili kako je pet-boca vaše (bilo koje) omiljene mineralne vode iz meseca u mesec sve tanja. I ne samo ona od vode. Boce se polako pretvaraju u – kese. Kad se iz njih sipa, moraju da se drže obema rukama, da se ne „zdruzgaju“. Sve više postaju – mešine.

I, tu smo, u temi: boce kao – mešine. Moderni plastični izum počinje da nalikuje na posudu primitivnih civilizacija. Lovaca i sakupljača. Dobro, ne baš samo primitivnih, služilo je to i kasnije, valjda je to ona „tulumina“ iz koje Marko poji đa sebe, đa Šarca.

Ali, to jeste i produkt divljačkog i robovlasničkog kapitalizma koji ovom simbolikom mešine govori da smo možda u sličnim životnim uslovima poput predindustrijskih društava. Bocu proizvede radna snaga pod krajnje pothranjenim i nehumanim uslovima, firma stanjujući zidove dodatno štedi na materijalu. I većina nas je prinuđena, ako radi, da radi za male pare, pa nam odgovara i takva flaša. Zato se ne bunimo ni kao potrošači. Dva lice iste stvarnosti. Pravilo formuliše moj komšija kome je kineska sijalica sa buvljaka pregorela posle dva dana: „Jes’ da ništa ne valja“, al’ je bar jeftina!“

Jes’ da sam ovaj tekst počeo da smišljam na Svetski dan socijalne pravde. Koje nema. Zato i ima svetski dan. Da li zbog toga ili… zaokuplja me što se na mom maternjem dijalektu UTANJILO kaže ISTANDŽALO. Mnogo asocira na – tandžaru. NJome se ponekad „uterivala“ socijalna pravda.

Sad nije vreme za to (a i pojeli bi me oni iz trećeg pasusa ), ali čudi da ni za neku bolju ideju nema one energije s kojom se tandžara nekad uzimala. 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari