Uz Slobu mi nekako „išlo“ kad zapreti, na Gazimestanu, na kontramitingu, na partijskom kongresu. Ma šta mislili o njemu, stajalo mu – složićete se?


Dočim me Boris, sav onako mek i fin, kakvim ga je Bog dao, kad podigne glas, još od onog „neću dozvoliti da se oni tamo (koji su, btw. pobedili na izborima!) igraju voljom građana i formiraju vladu koja će Srbiju vratiti u devedesete“, 11. maja 2008 – isuviše podseća na Koštunicu kad podvikne. Nekako mu „ne stoji“.

Savetovalo ga, izgleda, kako baš treba da viče, a on, iako već pretreniran, kao disciplinovan đak, i dalje pristaje da na planu ličnog pi-ara forsira „imidž – masku“. Spreman da, kao fudbaler, zbog predoziranih treninga, na najvažnijim utakmicama, umesto rezultata, pokazuje – „teške noge“.

Eto, o nedeljno matine – gle kakve slučajnosti, istoga dne bili i izbori u Aranđelovcu – opet.

Pojačan TV kamerama i fotoaparatima, Ljajićem i Dačićem, iz poplavljenog Leskovca, stigao je da pripreti odgovornima za poplave, usput, javno zabranjujući, kao Milošević nekoć hvalospeve u novinama, sebi namenjene aplauze. Od čega su se prozvani uplašili otprilike koliko i ministri posle predsednikovih kritika zbog izveštaja Državnog revizora. Ali, stigao je predsednik da, o istom putnom trošku, na svoja pleća preuzme i ulogu Avrama Izraela i, glede uloge Euleksa, najavi dizanje najveće moguće uzbune u međunarodnoj zajednici. „Zaprepašćen reakcijom Euleksa koji gleda mirno na kršenje ljudskih prava rušenjem opreme Telekoma Srbije, a to ne znači samo štetu za Telekom nego, iznad svega, za građane, za čiju bezbednost je Euleks po jasnom sporazumu zadužen“… Ja, kao lojalan patriota, hoću da poverujem da se, zbog toga, makar Euleks – to je ono telo koje je, kako nam je lepo, pre godinu i po, objasnio isti Tadić, u pogledu budućnosti Kosova, „statusno neutralno“ i tome slično – zabrinuo.

Međutim, posle onoga što je, istoga dana, ali popodne, pred tri hiljade časnih starina, što su ga, kao hleb ili penzije u Slobina vakta, disciplinovano iščekivali 40 minuta, kazao predsednik države, sve više sumnjam da, osim obnarodovanog Cvijana, na Andrićevom vencu ima još „krtica“. Ili su mu pisci govora, što bi rekli kočijaši, „pomešali kajase“. Ili ga, umesto njegovih „Idola“, i definitivno savetuju nečiji bivši idoli i idolopoklonici, Miloševićeve leve i desne ruke, SPS potpredsednici i generalni sekretari SPS-a i tome slično. Mislim, mnogo mi poznat rečnik.

I dok je na Avali, povodom Tornja, predsednik demonstrirao sabornost i žal što mu u gostima nema u čoveka koji ga je 2004. izgurao na mesto predsednika (i stranke i države), na Krkobabićevom teferiču preteći kažiprst, nagađamo, bio je usmeren ka Nikoliću, Koštunici, Velji, može biti i Pastoru koji je, dan pre, bio prevodilac na naprednjačkom saborovanju.

Kao da slušam počivšeg Miloševića. U odloženom snimku, u prepevu (da se ne uvrede, to im u ovom kontekstu dođe kao kompliment) Gorana Matića ili Ivana Markovića. Optuži, a da ne trepnu, Boris Tadić opoziciju da „zahtevima za raspisivanje vanrednih parlamentarnih izbora želi da destabilizuje zemlju“.

Ono što je dalje usledilo neprepričivo je, pa vredi citirati demokratskog predsednika Srbije:

„Gospodo, neće moći, imaćemo izbore kada im dođe vreme. Vi želite, gospodo, društvo nestabilnosti, a mi društvo stabilnosti!…

… Juče slušam bivšeg premijera koji kaže da narod traži promene. Ali, ja mu danas kažem da ne traži promene na gore i da se spusti na gore kao kada je on vodio vladu…

… Potpuno sam ubeđen da neke stranke iskreno žele politički zaokret, bez svesti koliko taj zaokret može da nanese zla građanima Srbije…

… Juče je ponovo najavljena koalicija koju smo pobedili na prošlim izborima i koja je i tada upućivala poruke nastavka sukoba i kada se poslednji put sastala, goreo je Beograd i koja je proizvela ljudske žrtve u Srbiji tih dana i mi i dalje ispitujemo ko je odgovoran za to. Ta politička koalicija Srbiji ne može doneti dobro!“

Posle čega se predsednik Srbije, na Skupštini koalicione „partije budućnosti“, zavetovao: „Ne postoji ta energija koju nisam spreman da dam zemlji da bih sprečio da opozicione stranke dođu na vlast i gurnu Srbiju u sunovrat, nove sukobe i nesporazume!“

Miloševićevo „Srbijom neće upravljati tuđa ruk a“ sa kontramitinga, 24. decembra 1996, kao dah prošlosti, prekjuče je, u „demokratskoj verziji“, sve vreme lebdelo u vazduhu „Sava centra“.

Falilo je samo ono „Slobo (Borise), mi te volimo“. I odgovor: „Volim i ja vas!“.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari