Predizborno blagostanje, postizborno siromaštvo 1

Da rezimiramo. Kad je virus korone stigao u Srbiju naš trio Optimisti (predsednik, premijerka i ministar Mali) se uplašio za zdravlje podanika. Pa su uveli vanredno stanje. Straha za ekonomiju nisu imali.

Svet se plaši, mi ne. Jer je naša ekonomija najbolja. Ne samo da nam neće pasti (BDP), nego će i rasti. Pomoć iz sveta nam ne treba. Naprotiv, tu smo da drugima pomognemo. Na primer, Italiji, Nemačkoj and comp. Za prvu pomoć privredi izdvajamo 5,1 milijardu. (Istina, direktna davanja iznosila su 1,4 milijarde, ostalo su bile odložene poreske obaveze i krediti Fonda za razvoj i poslovnih banaka.)

Mnogi ekonomisti, kao i naša „obrnuta ekonomija“ su oštro protestovali. Zašto svim zaposlenim u malim i srednjim preduzećima i preduzetnicima po tri minimalca i svim građanima po sto evra. Ako nije predizborni marketing, onda je previše naivno i neuko. (Neka svako prosudi šta je u pitanju. Odgovor se sam nudi. Izbori su diktirali sadržinu mera. Inače, što bi neko trošio pare na „glupe“ mere). Normalna i efikasna ekonomija se zasniva na selekciji. Kad je kriza, pomažu se siromašni, i oni koji ostaju bez posla.

Nije vredelo. Naša kolumna ima pisane dokaze („crno na belo“) da je crnohumorno komentarisala vladino hvalisanje i ekonomske mere. Pre vladinih mera, predložili smo i svoje. Kao najvažniju meru smo označili isplatu neto zarade od 40.000 dinara, sa svim pripadajućim porezima i doprinosima, za sve koji zbog pandemije ostanu bez posla ili preduzeća u posebno pogođenim sektorima (hotelijerstvo, ugostiteljstvo, banje, prevoznici, neke industrijske grane i sl.), koja zbog smanjenog obima poslovanja, nemaju dovoljno za prostu reprodukciju.

Predložili smo da ova mera traje za plate za mart, april i maj i da će okvirno koštati 800 miliona evra (pošto je isplaćivan minimalac od 30.000, ukupna suma bi bila oko 600 miliona evra). Tako bi nam, za ostale mere u prvom, i nastavak u drugom talasu pandemije, ostalo „čistih“ 800 miliona evra.

Šta smo mislili o poklonu od 100 evra za sve punoletne građane, pokazuje naslov naše kolumne od 25 aprila: „Kolji vola, za sto evra“. Dok dlanom o dlan ode 600 miliona evra.

Tako u blagostanju dođe i prođe znameniti 21. jun. Zdravstveni bilten odličan, pandemija u odlasku, ekonomija odlična. Kako reče ministar Mali: „Da li treba da se izvinim, što je Srbija najbolja u Evropi“. Kao ilustraciju, da po ko zna koji put ponovimo parametre „kvantiteta i kvaliteta“.

U poslednjih osam godina (2012. do 2019.) budžetski prihodi i javni dug su kumulativno porasli za 62, a BDP za 15 odsto. Što prosto znači, da iako je privreda, na teret svog rasta, izvukla državu iz deficita i bankrota, država je odmah posle dobijenih (krnjih) izbora, u drugom talasu pandemije, privredi okrenula leđa.  Iako je čitavom svetu postalo jasno, da bez intervencije države, preti slom ekonomije i velika nezaposlenost. Nema više odakle.

Kako i zašto se predizborno blagostanje preko noći pretvorilo u postizborno siromaštvo. Najpre se navodno utihnula pandemija „povampirila“ u pomahnitalu. Istovremeno su pare iz navodno „punog ćupa“ isparile (ako ih je uopšte bilo). Uzalud privreda, struka i nauka apeluju, da se za drugi talas pandemije, mora doneti drugi talas ekonomskih mera. Ovog puta pravedno i selektivno.

Oglašavaju se, ili dolaze u Nemanjinu i na Andrićev venac hotelijeri, ugostitelji, turističke agencije, prevoznici, frizeri i mnogi drugi preduzetnici. Koje je korona „pokosila“. Apeluju sindikalci i poslodavci, da ozbiljno preti „vruća jesen“. Neke prime, neke ni da prime. Uglavnom, ni za koga nema više minimalaca i subvencija. Državno rame za plakanje je ostalo daleko i nepristupačno.

Elem, samo da ne beše ovih junskih izbora. Imamo jednog (jedinog) izabranog zvaničnika. Više nego dovoljno. Previše. Inače se sve znalo unapred. Samo se džabe krečilo (glasalo). Niti slavile izborne pobede. Ne bi se toliki ljudi zarazili. Niti bi bilo onih predizbornih tragikomičnih ekonomskih mera. Pa bi nam sada ostalo pomenutih 800 miliona evra. Bez novog zaduživanja. Da blagovremeno pomognemo najugroženijim. Što kasnije to država učini, biće sve skuplje. Uskoro mora. Ili će protesti zbog gubitka posla i za „koru hleba“ preplaviti trgove i gradove.

P.S. Na društvenim mrežama, ovih dana se pojavila vest, koja bi mogla da ravnopravno konkuriše za najveći hit naše „obrnute ekonomije“. Ona glasi: „Za finale Zadruge je poslato 18.935.960 poruka, po ceni od 36 dinara, što iznosi 681.694.560 dinara, odnosno 5.728.585 evra, po zvaničnom kursu NBS“. Ako je ovo istina, sve Mu je oprošteno.

Autor je ekonomski analitičar

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari