Kao i u svakoj naizgled lošoj novinskoj vesti, i u onoj od juče – da je Ministarstvo kulture prošle godine, pod stavkom „Zaštita kulturne baštine“, platilo 57.000 dinara za kupovinu novina i časopisa princu Aleksandru Karađorđeviću, ima i dobrih stvari.

Ova vest, naime, nesumnjivo ukazuje da je princ Aleksandar posle skoro 18 godina od povratka u Srbiju naučio tečno da čita na srpskom. Čestitamo. Ili, pak, kao i svaki monarh, ima ljude koji to rade za njega, pa mu sadržaj prepričavaju na engleskom, španskom, flamanskom, indonezijskom estonskom ili arapskom, te svim ostalim jezicima koje ja naučio u dugim godinama izbeglištva, kada iz naslednog srbijanskog inata nije hteo da nauči ni reč srpskog. Čak je i sebe zvao Aleksander, mada se sva dvorska svita, krunski savet, krunski dokaz i ostali krunski organi već godinama kunu da je on ne samo apsolvirao jezik kraljevstva, nego ima i prelepi šumadijsko-pomoravski akcenat, s blagim pirotsko-vranjskim bogatstvom padeža.

Doduše, svi koji se usude da s njim stupe u konverzaciju na maternjem jeziku, dobijaju uputstvo karakteristično za prosečan kompjuterski „translejter“- morate znati da rečenice koje on prevede iz jednog u drugi jezik mogu izgubiti smisao, pa se ne preporučuje njegova upotreba u slučajevima gde vam treba pouzdani prevod. Imati prestolonaslednika kome je trebalo skoro dve decenije da nađe zajednički jezik s podanicima, zaista predstavlja kulturnu baštinu, i svakako je valja zaštititi tako što će mu se svakodnevno doturati štampane stvari na srpskom, o našem trošku.

Njegov prvi susret s podanicima, podvučen uzvikom „Ja vaša krlj“ (u prevodu na srpski: Ja sam vaš kralj) desio se na nekom mitingu DEPOS-a, i tad je to delovalo simpatično, baš fini čovek, komunisti mu nisu dali da nauči srpski, patosirano su govorili monarhisti, dok petnaestak godina kasnije, na nekom ustaničkom hepeningu u Orašcu nije svima stavio do znanja da mu sve bolje ide: „Ne smemo zaboraviti naše prkete, prekete i preteke“ – objasnio je, što bi u prevodu otprilike značilo: „Ne smemo zaboraviti naše pretke“.

Usledio je nedvosmislen zaključak – iako nije poznato da su članovi trupe Monti Pajton, Mister Bin, Žika Obretković, Travolta iz Borče grede ili Stole Piksi bili članovi porodice Karađorđević, u ovoj dinastiji nekim čudom pojavio se jedan primerak koji ništa nije nasledio od osobina svojih predaka, što će reći preteka, prketa a ni preketa, već je sve kraljevske osobine nasledio od gore pomenutih. Koji, dokazano je, nisu bili kraljevi, a nisu mu bili ni preteci, preketeci ni prteci. Od preteka, prketa i preketa, nasledio je jedino prestižnu titulu Nj.K.V. Te je legendarni NJ.K.V., živi dokaz da se plava krv ne povuče baš uvek od preketa, prketa i preteka, postao aktivan učesnik života republikanske monarhije poznatije kao Srbija. Svaki državni problem, za koji ga niko ne pita jer on ima status koji se puno ne razlikuje od ovlašćenog baštovana Belog dvora, iziskivao je i njegovu reakciju & mišljenje. Pa bi iz PR službe „dvora“ stizao njegov faks s kraljevskim pečatom, mukotrpno lektorisan od strane stočlanog konzilijuma eksperata za jezik bušmana. Kada je, u pojedinim momentima morao da se obrati uživo, to je činio sa ispisanim izgovorom krupnim fluorescentnim flomasterom i uvek je uspevao da raspameti podanike perfektnim akcentima, tačkama, zarezima, promenom padeža i svim ostalim nedostižnim umnim vrlinama učenika drugog razreda osnovne škole. Dvorski logopedi, lektori, redaktori i korektori ponekad nisu spavali noćima, a ni danima, jer postoji jedan neobičan običaj u svim evropskim monarhijama, gle čuda, da se kraljevi obraćaju podanicima na jeziku kraljevstva. Podanici često ne govore engleski jezik, osim engleskih podanika, ali, interesantno, govore svoj. Pre njega srpski su naučili samo Kinezi iz Bloka 70 koji su u Srbiju došli bez pedigrea, ali sa savladanim kineskim. On se pojavio sa pedigreom. Otprilike u isto vreme je onaj „Pikseta sa Nišavu“, počeo da uči japanski. Kada je „Pikseta sa Nišavu“, bez plave krvi, savladao japanski, naslednik slavnih preketa još se mučio.

Nisu dvorske intrige, nego više tabloidne, ali otkriveno je i da nije u velikoj ljubavi s ostalim „naslednicima“ prestola – postoji sumnja da bi, da je postao kralj pre par stotina godina sve članove bliže familije pobacao lavovima, jer je ubeđen da bolje izgleda od Jelisavete, da bolje govori srpski od pokojnog Tomislava i da ga Srbi više cene od kompletne postave njegovih preteka. Iako je on prvi svetski monarh koji je monarhiju sveo na poredak za dečju zabavu:’’Vidi sine, sad će onaj smešni čika da priča nešto mnogo glupavo’’. Onda bi NJ.K.V. pričao, pričao, pričao, a podanici su masovno padali na kolena. Držeći se za stomak.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari