Sve dok jednog dana nije došao do epohalnog otkrića – da se patriotizam ne sipa u traktore – D. M. Palma je bio lokalni parapolitičar, poznat po tome što nije toliko voleo reči (posebno pisane), koliko je voleo dela (ali ne književna). Tako je Jagodina ubrzano dobijala sve moguće blagodeti koje nemaju drugi delovi Srbije gde se manje prelazi sa reči na dela – asfalt, televiziju koja pedantno beleži svaku asfaltirani sokak, avliju ili postavljanje pločica u kupatilu, akva park, muzej voštanih figura, muzej stilskih figura (sastavljen od govora D.M. Palme), i imidž srpskog Diznilenda u koji se dolazi organizovanim turističkim turama kako bi svi građani jedinstvene Srbije videli nešto stvarno jedinstveno.

Jagodinci su sve do decembra 2009. godine mislili da tako nešto nema na zemaljskoj kugli, ali je onda, opet onaj Palma, rešio da im otvori oči – odveo je u Beč 115 jagodinskih poljoprivrednika, sa nejasnim ciljem. Nije, naime, bilo jasno da li su išli tamo da bi oni videli Evropu ili da bi Evropa videla njih. Vrlo je moguće da je ovo drugo bilo u pitanju, pošto prosečan Bečlija sigurno nikad nije video takav prirodni fenomen – 115 ljudi koji dele jedan mozak. Ceo skup bio je sumnjiv još na Aerodromu „Nikola Tesla“ (jagodinska zračna luka u izgradnji se sigurno neće zvati tako, jer oni imaju jednog većeg genija). Naime, na stepeništu ispod natpisa „Međunarodni odlasci“ primećeno je da je za ovaj odlazak unapred spremljena interesantna koreografija – tek što je D.M. Palma ushićenim tonom, kao da najavljuje odlazak prve grupe jagodinskih svemirskih turista u kosmos sa usputnom puš pauzom na Veneri, objasnio da će poljoprivrednici leteti (akcenat) avionom, spavati u hotelu sa (akcenat) pet zvezdica, jesti viljuškom i nožem, redovno menjati gaće i čarape, svih 115 poljoprivrednika podiglo je isto toliko crvenih pasoša u vis. Kada su novinari hteli da pitaju prateću plesnu grupu D.M. Palme da i oni nešto kažu tim povodom, D.M. Palma je napravio poluokret ulevo, zatim su to uigrano učinili i ostali, a kad je Palma zakoračio u pravcu aviona, to su ćutke uradili i dostojni naslednici Jovanče Micića, zbog kojih bi Nušić ostao bez posla. Bili su još uvežbaniji, verovatno, kad im je stjuardesa posle poletanja objašnjavala gde stoji pojas za spasavanje i kako se stavlja maska za kiseonik. Što inače ne mora da se ponavlja za stjuardesom, ali je u ovom slučaju napravljen izuzetak. Pošto bi se bez te motivacione terapije neki od poljoprivrednika sigurno dosetio da pita pilota da li može da „obrne jedan krug“. Ili bi to u ime svih 115 izbečenih putnika za Beč pitao njihov PR menadžer.

Koreografija je, međutim, bila slična i ispod table „Međunarodni dolasci“- Palma je prepričao utiske u ime svih, najveći dojam iz Beča bila je poseta restoranu domaće kuhinje, čiji je vlasnik Srbin, kuvar Srbin, kelner Srbin, baba-sera Srbin, a specijaliteti srpski, opet se desio onaj okret polulevo i iskorak ka autobusu. Tada je već postojala opravdana sumnja da su u pitanju bili prvi svemirski turisti iz Jagodine, pošto su grupno izgledali kao da su upravo pali s Marsa. I tako je jagodinski iskorak u Evropu pokazao da je beli šengen odobren možda malkice prerano – kakvi su to Evropljani koji su se od celog Beča najviše oduševili Karađorđevom šniclom i srpskom salatom. A nisu obišli čak ni grob Ludviga van Betovena (1712-1773), kompozitora koji je karijeru počinjao kad je Palma (1960- ) bio mali.

Ko nije gledao patosirani izveštaj TV B92 o povratku ove grupe građana u Srbiju, taj takođe ne zna šta je patnja. Jedan od putnika, izvestio je B92, kroz četiri evropske prestonice prošetao je – „sa dostojanstvenom uzdržanošću i nevericom“. Bila je tu i studentkinja koja je „ kao jedna od retkih u grupi koja dobro govori engleski, imala priliku da komunicira sa žiteljima evropskih prestonica“. Većina putnika karavana „Evropa za sve“, ide izveštaj dalje, „posle prvih susreta sa avionom i metroom u Srbiju vratila se sa verom u napredak“.

Jedan od najvećih problema s kojima se Kristofer Kolumbo susretao bili su domoroci koji su u početku bili otvoreno prijateljski ali su kasnije postali izrazito ratoborni. Ovo nije citat iz izveštaja B92, ali nekako fali da bi dojam bio kompletan. Opravdana je bojazan, naime, da će nam posle ove dve grupne posete, EU opet uvesti vize. Bolje i zbog njih, a i zbog nas. Međutim, ko zna, možda je ovo i njima interesatno. Ne viđa se to svaki dan.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari