Transponujući repliku glavnog junaka u naslov svog filma (‚‚Eni given sandej‚‚) Oliver Stoun, jedan od najcenjenijih živih reditelja, baš kroz tu frazu, zapravo metaforu, o ‚‚bilo kojoj nedelji‚‚ u kojoj, na fudbalskom terenu konkretno, svako svakog može da pobedi, ponudio je ko zna koju verziju životne filozofije ogromne većine svojih sudržavljana. Okvir filma je, ne slučajno, priča o tom nacionalnom sportu, vrlo ilustrativnoj paradigmi o čuvenom američkom snu.



Pre tri dana smo i mi, kolektivno, odsanjali na javi srpski san, uživajući, ne u nekoj običnoj, bilo kojoj nedelji, već u – božanstvenoj!


Novak Đoković, ma neću da se trudim da pronađem epitet ili stilsku figuru koju već hiljade ljudi širom Kugle nisu upotrebili želeći da opišu šestočasovno australijsko gren slem finale, i njegovu pobedu nad Nadalom; srpski su vaterpolisti, suvereno kako samo oni znaju, u Holandiji postali evropski šampioni; naši su rukometaši, u inat svima a najviše sebi samima, na kontinentalnom prvenstvu u Beogradu, osvojili srebrnu medalju. Podvig za istoriju. Sve su to, ovi najbolji među nama, nakon dvosedmičnih teških, iscrpljujućih okršaja sa – svake hvale vrednim – protivnicima, krunisali u toj Božanstvenoj Nedelji.

Oni, a ima i takvih, koji su želeli apsolutni, ‚‚tri kroz tri“, trijumf, neka pokušaju da pronađu drugu galaksiju, planetu u istoj, u njoj možda (?) zemlju gde je to, eventualno, moguće. Ovde, na staroj dobroj Kugli, pa još u Srbiji, to je maksimum maksimuma.

Tom osećanju božanstvenog, veoma su doprineli vrhunski profesionalci u RTS i podsetili na neko davno vreme kada je ta Kuća, u drugačijim društvenim okolnostima doduše, baš zbog takvih poduhvata, bila i veoma gledana, ali i televizija sa nesumnjivim društvenim ugledom i kredibilitetom.

Sve pohvale i iskreno divljenje idu ljudima koji su pripremali specijalne programe, prihvatali sliku iz Melburna i Ajndhovena, prenosili sve rukometne utakmice iz Novog Sada, Vršca, Beograda i Niša, slali televizijski signal u 130 zemalja sveta. Mislim, dakle, na onaj niz od četrdesetak profesija i poslova koji čine okosnicu televizijskog prenosa: od domaćina u reportažnim kolima, vozača u istim, pa dalje, na montažere opreme, kamermane, tonce, miksere, radnike u rasveti, reportere, novinare, reditelje … i tako do Veska Gozdanića, šefa celokupnog projekta. Čoveka od kojeg je sve počinjalo i čija je reč bila na kraju. Svaka čast, ljudi.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari