Pošao sam da pazarim u marketu u širem centru grada.

Prilazeći prodavnici primetio sam da ispred nje stoji krupniji pas koji nije bio vezan iako je oko vrata imao povodac. Sticajem okolnosti često kupujem u toj radnji, i primetio sam da postoji zgodno mesto na kome vlasnici mogu da vežu svoje kućne ljubimce dok su u kupovini. Dok sam čekao u redu da platim ono što sam kupio mogao sam da čujem kako pas laje. Lavež je bio sve glasniji a naročito glasan u trenutku dok bi mušterije izlazile iz prodavnice. Među onima koji su izlazili je bilo i male dece sa roditeljima. Očito je da je pas bio nervozan i da mu stajanje ispred radnje ni najmanje nije godilo. Ljudi su zbunjeno bacali poglede prema psu dok je njegova vlasnica mirno birala namirnice ne interesujući se preterano za lavež svog ljubimca. On je čak u jednom trenutku i ušao u radnju ali nju ni to nije previše opteretilo. Kada je završila svoje obaveze, izašla je iz radnje i pozvala psa da krene za njom.

Sasvim mi je jasno da gospođa voli svog ljubimca, da želi da se na ulici on oseća što slobodnije ali s obzirom da u konkretnom slučaju nije bio miran mislim da je njena dužnost bila da veže psa. Vezivanje i povodac imaju svoju ulogu, svima dobro znanu. Bolje sprečiti nego lečiti, kaže naš narod. Ne želim ni da pomislim šta bi se desilo da je nervozni pas nekog ugrizao. Ne smatram naravno da je odgovornost na psima, jer oni reaguju instinktivno i uglavnom iz straha, ali smatram da su vlasnici dužni da vode računa o njihovom ponašanju. Samim tim, nevezivanje psa i spajanje „lepog i korisnog“, kao što je šetanje kućnog ljubimca i obavljanje kupovine, nije nešto što bi trebalo praktikovati. Nisam u potpunosti upoznat sa zakonskim propisima kako treba da izgleda šetanje psa ulicom ali mislim da je u konkretnom slučaju to bilo daleko od predviđenog. Inače sam primetio da pojedini vlasnici pasa ne vode dovoljno računa o ponašanju svojih ljubimaca, odnosno da su ih prilično razmazili. Neki psi laju na prolaznike, neki besumučno skaču na njih a reakcija vlasnika uglavnom se svodi na paušalno upozorenje „nemoj to da radiš“ na šta se ljubimac četo uopšte ne obazire već nastavlja po svome.

Želim da naglasim da volim pse. Smatram ih istinskim prijateljima ljudi. Takođe, volim i druge životinje. Ne slažem se sa svim metodama aktivista za životinjska prava ali njihovu borbu kao pravdoljubivu podržavam. Međutim, to nikako ne znači da vlasnici pasa treba da budu neoprezni i da zbog svoje nemarnosti ugrožavaju bezbednost ljudi na ulici. Slažem se sa izrekom „ko ne voli životinje ne voli ni ljude“ ali to nikako ne može da bude izgovor za bahatost pojedinih vlasnika pasa. Makar ona bila i potpuno nenamerna.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari