Opšteobavezujući marketing 1

Sirene, zamračenje, eksplozije, katastrofa, heroji, jednostrana dramska ideja u samo jednom završnom činom, bez uzroka i zapleta, koju su polirali i naizmenično realizovali, glumci, političari i patrijarh, obeležavajući tako dvadeset godina od početka NATO bombardovanja SRJ, ličila je na žalosno poigravanje i manipulaciju tragedijom u kojoj su ginuli nevini Srbi i Albanci i Romi, njihove žene i deca…

Zbog čije politike je Srbija završila na protivničkoj strani kao neprijatelj saveznicima u dva svetska rata, nije, naravno, predsednik Srbije govorio, a ta tema se zataškava u društvu, ali je pripretio na način onog kojeg nije hteo da pomene a koji je uzrok svega (Milošević): Narednih nedelja i meseci će rušiti Srbiju! Za trenutak je ostalo nejasno da li će rušiti njega ili ponovo Srbiju zbog njegove politike!? Posle reči „šta god da se dogodi meni ili bilo kome od nas nikada nemojte nikome da dozvolite da sruši samostalnost i nezavisnost Srbije“ bilo je jasno da je sve odigrano kao deo savršeno isplaniranog sveobuhvatnog i opšteobavezujućeg marketinga u predizbornoj kampanji koju su istovremeno direktno prenosile RTS 1, Pink 1 i 3, Studio B, RTV Vojvodina! Pogotovo kada su u taj memorijalni trenutak ubačene i lobanje Ćele kule i rušilački građanski protesti koji „daju snagu našem neprijatelju“ prema opažanju patrijarha i Milorada Dodika, koga je uz izvinjenje Željki Cvijanović, Vučić i ovom prilikom oslovljavao sa predsedniče!

Dan kasnije u autorskom tekstu u omiljenom mu tabloidu opet se ostrvio na opoziciju : „Šta tačno hoćete? Izbore ili moju glavu?“ Ne znam da je ikada iko pominjao njegovu glavu, ali takvo njegovo subjektivno i depresivno osećanje odmah indicira na vanredno pridobijanje glasača! Zatim je, posle, sednice predsedništva svoje brojne stranke, presušenih suza, znatno oporavljen, samouveren, nedvosmislen „u vrlo brzom roku“ uživo i u kamere najavio raspisivanje vanrednih parlamentarnih izbora u junu da bi jedanaest, dvanaest meseci kasnije, naredne godine, mogli, kako je rekao, da se održe lokalni izbori…

Doduše na isti način, rezolutno, početkom prošle godine predsednik Aleksandar Vučić je izjavio da će sledeći parlamentarni izbori biti održani 2020. Rekao i porekao!

Mnogo toga se od tada promenilo pa je verovatno i on promenio mišljenje! Tada nije bilo građanske pobune. A da ga protesti „1 od 5 miliona“ brinu, očito je, brinu ga! Da odbija da napravi bilo kakav ustupak, otvori dijalog vlasti i opozicije, odbija! Sama činjenica da je devedeset odsto konferencije za medije, umesto da prosvetli javnost bar nekakvim argumentima za vanredni izlazak na birališta, mada ih iskreno rečeno ni lupom ne može naći, on se usredsredio na to da blati opoziciju, „fašistu Obradovića, tajkune Đilasa i Jeremića“, nasilnike koji tuku njegove novinarke a novinarki Danasa koju su arogantno presreli njegovi batinaši nikada se nije izvinio. Obavezan ukras njegove rečenice su testeraši i one koji bi da vešaju…. Pomenuo je iznenađenja o njima, pa slutim da će posle višečasovnog odsustva sa malih ekrana, to biti ekskluzivna tema njegovog današnjeg gostovanja na jednoj od omiljenih mu televizija!

Nije, naravno, moglo da prođe ni ovog puta bez najave najmasovnijih skupova podrške mu u Beogradu i Novom Sadu u okviru predizborne kampanje „Budućnost Srbije“! Tek je obišao 9 od 29 okruga, i tako premestio deo uobičajenih martovskih tenzija na april.

Uzgred, ako se ne desi ništa epohalno da bi ponovo promenio agendu Srbije, ovi dvanaesti parlamentarni izbori od 1990, prvi put bi se održali u junu. Za ovih 19 godina, redovnih, prevremenih i vanrednih izlazaka građana na birališta njihov interes da iskoriste svoje pravo bivao je sve manji. Od 71 odsto devedesete, do 53 i 56 odsto poslednjih godina. To je podatak nad kojim se opozicija mora debelo zamisliti! Bojkotom bi morali da obore izlaznost za najmanje 10 odsto! Ako bi se desilo čudo i Vučić, na primer, prihvatio sugestije „Crte“, deo sadašnjih pritisaka na glasače, nefer predizbornih i izbornih uslova bi se možda mogao promeniti i izbalansirati. Ali kako tvrdi Raša Nedeljkov to je nemoguće do juna. Čini se da predsednik baš zato bira ovaj mesec da do tih promena ne dođe kako bi slavodobitno proglasio pobedu nad, „beznačajnom manjinom“.

Svaka akcija izaziva reakciju pa će, možda, ovako nipodaštavanje nezadovoljstva i besa pobunjenih građana, povećati njihovo prisustvo na protestima i razotkriti, zapravo, da Vučićev brojač ljudi u zatvorenom prostoru detektuje najviše hiljadu!

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari