Posle godinu i po dana izopštenosti, o čemu je premijer govorio s puno empatije, Gašić se vraća na visoko mesto, šefa Bezbednosno-informativne agencije (BIA) da bude uvo, oko i egzekutor Vučićeve partijske države.

Vraćanjem Gašića, a nikada ga se nije odrekao, na visoku državnu poziciju, neće se povećati Vučićev lični kapacitet „saznanja“ o političkim protivnicima jer je takve informacije imao u posedu od početka, kao neustavni koordinator svih službi bezbednosti, već će mu osigurati lični osećaj sigurnosti jer u Gašića, do sada je to bezbroj puta rekao, ima beskrajno poverenje. Tako će biti i sa Sinišom Malim, koji se, prema Vučićevim najavama, neće kandidovati za mesto gradonačelnika Beograda, ali da mu je zagarantovana visoka pozicija u partijsko državnoj nomenklaturi ne treba sumnjati dok je Vučić na vlasti i dok se razotkrivene, istraživačke teme (KRIK-a) o mešetarenju Malog drže na ledu i ne procesuiraju. Tako će biti sa svima koje Vučić štiti, dok oni štite njega, pa je čak i za poslušnog Tomislava Nikolića, koji mu je ustupio predsedničku trku, našao dodatni posao!

Po istom Vučićevom principu nagrađen je i „vazduplohovac“ Babić „Koridorima“, a biće, ako ne nagrađeni, a ono ostavljeni na miru da ne rade svoj posao, na primer, Zagorka Dolovac, REM, RIK… svi koji su bespogovorno poslušni vrhovnom i sveznajućem partijsko-državnom vođi. Prema tome te priče o diktaturi i autoritarnosti su za malu decu jer svi građani Srbije su, prema Vučićevoj percepciji, slobodni da glasaju za njega, ali ako mu se usprotive, opet su slobodno izabrali, umesto puta svile, put ološa…

Skoro će dva meseca da, bez brektanja i zastoja, obavlja dve funkcije, premijera i predsednika države, a uz to se, svim silama, trudi da u javnim nastupima prisvoji ingerencije tužilaštva i sudova i farba srpsku javnost kako mu se prohte, dvostruko, i kao predsednik i kao premijer! Prohtelo mu se tako da tvrdi kako Srbija ima najveći privredni rast u regionu, iako su od nje bolje i Bosna i Hercegovina i Crna Gora i Makedonija, po platama se bori sa Makedonijom oko pretposlednjeg mesta… Promenom definicije i „trpanjem“ svakog ko radi samo jedan sat nedeljno u zaposlene, Srbija beleži nezapamćen uspeh… 500 inženjera u Novom Sadu čeka novi nemački istraživački centar a kineski industrijski park će zaposliti na hiljade ljudi, plate u javnom sektoru će biti povećane za deset odsto a penzije značajno i tako uvek novim i novim i bombastičnijim obećanjima, u pauzama proizvodnje kriza u regionu i zastrašivanja javnosti novim neprijateljima i novim ratnim scenarijima, Vučić vesla preko vode, okružen podaničkom državnopartijskom aparaturom, a građani Srbije žedni plivaju za njim nadajući se nekom pojasu za spasavanje iako im je voda došla do nosa. U tom smislu ne može mu se osporiti uspešnost!?

Stoga krasnorečivo pitanje koga će Vučić imenovati za premijera ili ti ga sopstvenog namesnika, sredinom juna, ima značaja samo onoliko koliko će tim imenovanjem označiti budući kurs vlade i svog ličnog vladanja.

Ako bude Vujović, kurs prema Evropi i „trojci“ ostaje isti, a to znači da će konačno morati da se dirne u partokratski zabran i reformišu javna preduzeća. Ako dođe Brnabićka, verovatno ostaje isti, verbalno za Evropu a tajno za Vučića i partiju na vlasti. Ako bude Dačić, a Vučiću više nije potreban za većinu, to znači da Vučić menja kompas i nije toliko svoj gazda koliko se predstavlja da jeste i ne bi iznenadio zaokret od Evrope ka Evroaziji… Od Brisela ka Moskvi od Merkelovke ka Putinu, o čemu je kao mogućnosti, prekjuče, pred studentima bezbednosti, neskriveno govorio. A možda bude, kako je sam pomenuo, neko iz SNS-a, što znači da će kurs vlade biti dalje jačanje partokratije i njega lično.

U poslednje vreme, očito s nekim razlogom, uleće još jedna buba u uho javnosti da će uz beogradske raspisati i vanredne parlamentarne izbore. Poznajući Vučićeve principe, da ne ispušta ono što ima i onog koga ima, pod cenu svakojakih turbulencija, moguće je da se odluči na još jednu brzopoteznu proveru javnog raspoloženja, pa neka košta koliko košta, računajući da njega koštati neće ništa!?
Iskustvo nas uči da razne mogućnosti imaju i razne rizike u realizaciji. Izabrani predsednik države je u poziciji da te rizike svede na minimum. Opozicija bi trebalo da bude spremna na svakodnevno njihovo uvećavanje, jer su u odnosu na nju naročito izražajni Vučićevi principi nipodaštavanja i lažnog optuživanja! A građani, oguglali na sve i svja, ponovo treba da grade principe oko kojih će se okupljati, rizikujući da opet izgube, što je manje od onog što gube ne radeći ništa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari