Pitalo me odmah kako to ja ne odoh u Mostar, sad kad ode gospodin Boris Tadić, predsjednik ovdašnji. Rekoh da bih još možda i otišao da sam nekako mogao sa sobom ponijeti svoj omiljeni dvadesetsedmi red. Iz kojeg i volim i uživam dobacivati.
A i kad bih bio siguran da će se u kompletnu tu priču upetljati i neko od mojih, a ne samo njegovi. Međutim, jedan dio mojih okupit će se, taman kad se sve malo provjetri, dvadesetdevetog svibnja, iako je u Mostar tad već lipanj, za četrdesetpetogodišnjicu mature. Drugi dio mojih okuplja se za takozvanih gidišnjih odmora. I jedni i drugi ili su u Mostaru ili stižu odasvud. Bez ikakve ideje o pomirenju. Jer nam svađa nikad ni na kraju pameti nije bila. Kao što, bar meni, ni na istom kraju iste pameti nije nikakvo pomirenje. Pa ni sa Tadićevima, uračunavajući mu i Miloševićeve, i socijalne sa drugim demokratama iz Entiteta, i jedan od HaDeZeova u BiHu, i lepog Hareta i tako po redu.
Ali pokupio sam sve moguće vijesti o kružnoj ekskurziji, od Donje Gradine, preko Trebinja do Mostara. A i šire, različite ostale. Pa sam baš htio da dobacujem glede svakakvih poruka, od onih koje koliko toliko mogu provariti, do onih koje ne mogu ni zajedno ni odvojeno. Posebno kad se, sa dna kace pragme, sve ubaci u funkciju dnevnopolitičkog profiterstva. Skoro da mi bi drago što moji nikad nisu saznali gje je zaklan završio moj djed po majci, nakon što su ga ustaše povele u Europu. I što Tadić nikad nije ni čuo za njega, te ga ne može uračunati u svoje žrtve. I što mi se stara odmah četrdesetšeste pomirila sa starim tako što su našli, o mladosti, mjesto na kojem će mene skuckati. Kakav god da jesam.
Kupio sam dakle i pokupio još svakakve vijesti. Da je stara pravoslavna crkva u Mostaru, ona mala u koju se silazi, „pre rušenja bila jedna od najvećih na Balkanu“. Da eRTeeS, u skladu sa najvišim europskim vrijednostima uvodi u udarne dnevnike „novu osećajnost“ – čuo sam voditeljku kako citira „j… t… mater“. Da će brigu o putu u blagostanje preuzeti na svoja pleća udruženi – država+tajkuni (od Geneksovih i drugih iksovih, preko nasljeđenih Slobinih do kumovskih)+sindikali. Da su Šarići ne od neki dan već odavno, iako postrevolucionarno i postsabljasto, ali ko se nad’o. Da će se j… mater i organizovanom i neorganizovanom kriminalu, a do balčaka. I da će se zato nabaviti nova blindirana prevozna sredstva i žešće zaštitne mjere poduzeti, izgraditi sigurne adrese za sve one koji su izloženi prijetnjama, kako bi ih češće premještali sa adrese na adresu. Da je Trivanica jedva preživjela nasrtaje Velje Ilića. Da je bilo žestoko na tekmi Zvezda – OFK. Još je toga bilo.
Po svim tim i inim pitanjima ništa od dobacivanja. Zgadila mi se, smučila mi se i prestravila me posljedica novog „prosvjetiteljstva i humanizma“, korporativne i drugih filantropija, sigurnih kuća i narodnih kuhinja, „hrane za sve“, mogućih demokratskih i drugih najviših vrijednosti…
Prestravila me je svijetla budućnost: „Pronađen pas, kojem je neko presjekao sve četiri noge“.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
