Dobro jutro 1

Jutros, a meni je to jutros ravnopravno svako jutro u koje čujem, u osam redovno, zvono alarma, po ko zna koji put krenuh u raspravu sa samim sobom, rekoh što ti to treba, gdje ćeš…

I stvarno, gdje ću, moglo bi mi jutro biti i malo kasnije, kad još od studentskih dana „kapnem“ uglavnom rano, oko tri. Ali eto, neka od autoimunih bolesti, neizlječiva, a i neublažljiva – da mi kao ni neko ni nešto ne promakne. A i da na vrijeme završim sa pravilno raspoređenim bombonama, pa da sam rahat.

Najprije krenem sa pripremama za izdržati dan. Topla limunada, dvije bombone za „luđake“, pa po kahvi i cigarama. I odmah na N1. Da mi ne promakne neka od lijepih žena, kad već oko sedam, dok sam u rem fazi, Ona otperja na posao.

Ranije bih odmah nešto dobacivao i Sarajkama, posebice Hani, i Minji, i Mileni i da ne nabrajam, ali u zadnje vrijeme, otkako je krenula ova čudna dekada borbe protiv seksualnog uznemiravanja, odšutim, da moje benigno i „dobronamijerno“ neko ne prevede u maligno, da na pravdi Boga ne najebem.

Potom vijesti, Milica, dobro nije bitno, pokupim što mogu i sačekam tzv. prelistavanje tiska. Bude tu i svega i svačega, krenu i prve svađe sa ekranom.

U nekom trenutku će i promo špica, to je ona u kojoj se pojavljuje mlađahni sa – a što vi prevrćete očima, pa kad niko neće odmah viknem, naravno pristojno – a što to vas kurac boli. E baš u tom trenutku sve kreće kako valja. Ovisno o programu koji se vrti do sljedećeg dana, do 00:00. Šetam od emitera do emitera, kao svaki pošteni mazohista, ništa ne propuštam. Nema te informativne emisije, ne znam više ni koja to nije, a koja bi mi promakla.

Da se neki kritik ne bi zatrčao, osim nekoliko izuzetaka, sve su mi humoristične.

Koliko god da su i tragikomične. Dogodi se, tu i tamo, da opsujem, da pošaljem nekog negdje gdje mi se učini da je zgodno, ali uglavnom crkavam od smijeha.

Ne pravim posebnu razliku između, kako se to kaže dnevnika i vijesti, konferencija za medije i raznih razgovornih emisija, sa „krunom na glavi“ Ćirilice. Iza pola noći prebacujem se na jednu jedinu mi društvenu mrežu, na svakakve zajebancije, od kojih me nekad i jeza prođe, ali neka, dobro dođe.

Tek tad mi krene bubanj u glavi. Sličan onom koji koristi Lutrija za recimo izvlačenje loto brojeva. Bez namještaljki ispadaju razni brojevi, slaže se sistem kako se slaže i vazda bez bilo kakvog dobitka. Takav mi bubanj, možda neko ima drukčiji, spretniji, kvalitetniji, bolji. Oko dvojke prognoziram sve nijanse crne.

Nadi nisam sklon, ona je najpokvarenije od svih zala koje su u onoj kutiji one glupače Pandore i još joj glupljeg muža bila i što je najgore ostala.

Tad prelazim na vesele društvene zajebancije, provale, podjebavanja i ostala veselja, da bar nekako zaspem oko trice. Dobro neće biti.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari