Nonpaperi i citati 1

Zatrčah se, rekoh sebi u bradu kako je redoslijed malo čudan, a onda skontah kako i nije.

Prvi je bio kao apaurin najširim narodnim patriotskim snagama, mnogoljudnijih nacionalizama, zaostalih u vremenu, ili će možda u vremenskim pripremama za tekme koje slijede.

Drugi je, a da se Vlasi ne sjete, udri Fatu po … Da na kraju ipak kako-tako bude da si i jeben i pošten.

Što je dosad bilo samo kao negdje između, još od proglašenja prvog predsjednika Republike Kosovo.

Ili kako zajebati široke mase radnih ljudi i građana i proći lišo, usput ušićariti sve što se ušićariti može, osigurati potomstvo, dok dur-dur, a jebeš tzv. sud tzv. istorije.

Prije svega riješiti crkvu, a preko nje još poneku svetinju, još malo distriktom, sačekati podjelu i na kraju zvanično, kaže li se bilateralno priznavanje.

Završiti sa trgovinom i etnički čistim prostorima za jedne, a zapišavanjem zemljopisa na kojem će se uzimati harač za druge.

U komšijskom susjedstvu biće slično, sve dok se ne sazna u kojem slučaju bi moglo biti manje krvi, u podjeli i pripajanju maticama, uz dodatak još jedne, te matice, ili u jedinstvenoj, unitarnoj a ne unitarističkoj cjelini, drukčije organiziranoj.

Koga boli kad će se od Kugle napraviti jedan imperij, kad će završiti taj proces, prije će neka od poznatih kometa zveknuti Kuglu i poslati je u tri lijepe…

Usput, svima koji misle ili kažu ako vjerujete nama, vjerujte i našim sagovornicima (izvučeno iz konteksta i prebačeno na generalno), moram reći da sam glede vjere više agnostik.

No, dobro. Valjda ima mjesta za citate pred praznike.

„Taj novi svijet mora biti svijet u kojem neće biti iskorištavanja slabih od jakih, dobrih od zlih… Gdje će djela uma, nauke i vještine služiti zajednici za olakšanje i uljepšavanje života. A ne pojedincima za sticanje bogatstva. Taj novi svijet ne može biti svijet poniženih, pogaženih već svijet slobodnih ljudi i naroda jednakih u dostojanstvu i poštovanju čovjeka“ (pripisan Tesli)…

„Jugoslavija je bila prosvjetiteljski ideal, borbeni simbol svega naprednog, racionalnog, humanističkog i znanstvenog u borbi protiv bijede i zaostalosti“ (Marie-Janine Calic)…

„Nacionalizam ti prekine djetinjstvo, sruši ti grad, protjera te daleko od kuće, opustoši ti domovinu, uništi firme, dovede korupciju do savršenstva, legalizira kriminal, pokopa kulturu i u prvi plan dovede polusvijet i nakaradne primitivce, obespismeni ti djecu, oduzme im budućnost, zaduži ti praunuke. I ti nakon svega kažeš da treba glasati za svoje, da oni ne bi došli na vlast. Život te jeb’o, koliko glup moraš biti da bi ovo pomislio, a ne rekao“ (?)…

Prva dva citata valja zaboraviti.

Prvi je čist futurizam.

Ili ako je nekom prihvatljiv kao utopijska, ne utopistička, ideja, mora znati da je na dugom štapu, ako štapa zapravo i ima, i da se toj ideji valja približavati koliko je moguće.

Drugi, ili drugo je o nepovratu. Bilo, nikad više. Treće je stalno tu, trajat će. Pa neka vam je sretan Međunarodni praznik rada, na jugovićkim prostorima dan ražnja i roštilja…