Davno sam nekom prilikom, ima Boga mi dvadeset i dobar kusur godina, govorio o rondoovskom djelovanju zbrka.
Od terminološke, pojmovne, (pod)razumijevajuće do opće, pa opet terminološke.
I da mi nije, sad za sad u komšiluk uselio onaj gospodin Alzheimer, ne bih se mogao sjetiti koji je povod bio.
Sad bi mogao biti država, na primjer.
Skoro da nema nekog ko nije upao u opću zbrku glede tog pojma.
Od onog šta je po definiciji, preko vlastele, pa sve do do popularne duboke, na ovim prostorima do svemoćnog i svestižućeg Mlađahnog.
Tu je sad stalo uz četiri žmigavca, baš je gužva i neprolazno do novog zatvaranja definicijom.
Mogao bih, ali me nešto drugo zanima.
Zanima me REM, ili ranije RRA. Malo-malo, neka frka ne nekom elektronskom emiteru, pa dozivanje i prozivanje REM-a.
Koji je kao neovisna agencija nadležna za programe elektronskih medija i glede tih programa raspolaganje frekvencijama u vlasništvu države, hoće reći građana, koji su eto u, dobro, još precizno nedefiniranim granicama zemljopisa na kojem se plaća porez.
Pa kad krene to dozivanje i prozivanje, dozivači i prozivači, naravno oni koji drže do sebe, ili ne znaju, ili ih u trenutku uhvati sve popularnija demencija.
Prije svega zaboravi se da je neovisnost REM-a debelo navodna, jer mu Savjet de facto postavlja Skupština.
Od čijeg sastava zavisi i članstvo u njemu.
I sve što uz to ide.
Najbrojniji dio pučanstva nema pojma o čemu se sve tu zapravo radi.
Potpuno razumljivo.
Nekoliko godina pred penzionersko umirovljenje, radio sam, kao analitičar programa elektronskih medija, u tad još uvijek RRA.
Umirovljenje me je spasilo otkaza, kako god da bi do njega došlo.
Najprije će biti da bih ga ja dao Agenciji.
Počeo sam pizditi još od trenutka stalnog prolongiranja preklapanja programa sa dostavljenim elaboratima, na osnovu kojih je dodijeljena frekvencija.
Na to se nakeljila, među ostalim, jedna emisija Pinka, mislim da je u imenu imala komšija, puna prekršaja, uglavnom nekontroliranim EPP-om.
Taman kad sam očekivao intervenciju, taj komšija je u najavu i odjavu ubacio nešto kao ono kupujte iz fotelje, i prodavao sve i svašta, pa i informativne blokčiće, vremensku prognozu itd.
Usput sam pokupio kako mi smo im to savjetovali.
E jebi ga.
Pa sam krenuo otaljavati i zajebavati se.
Kako su Happy i Košava tad dijelile frekvenciju, bez precizno ustanovljenih termina, znalo se događati da pod znakom Happy idu muzički spotovi.
Nisam odolio u izvještajima napisati, na pojavu gologuze Severine – erotski program za djecu ranoranioce.
Ili – što mene niko ne budi, i još svašta.
Nije baš naišlo na oduševljenje pretpostavljenih.
Za šta mi se živo jebalo.
Zakon o RRA i druga neka regulativa, u primjeni je postajala sve čudnija.
Kako su izvještaji iz službe analitike prelazili put do Savjeta.
Savjet je bio zadužen za šlag.
Napokon sam nekako uspio dobaciti do godina za mirovinu. Uredno sam penzioniran.
Otad je evo već skoro pa punih devet godina.
RRA je promijenila ime u REM, ali je bilo i raznih drugih, potpuno neshvatljivih promjena.
Posebice kadrovskih, ništa manje ni lošije u radnoj atmosferi.
Pa se doguralo dokle se evo doguralo.
Kad neko od dežurnih eksperata, šire krugove da ne nabrajam, kaže REM, jednako je kao evo sad kad kaže Država.
Savjet REMa nije REM.
Tamo neki ljudi rade, daju sve od sebe, u pravnoj i drugoj administraciji, sa akcentom na analitiku, u kojoj su, skoro da bih se mogao kladiti, još uvijek ljudi koji ozbiljno, a nažalost uzaludno rade svoj posao.
Pod zbirnim imenom REM, ne mogu na svoja leđa prihvatiti sve pa i baljezgarije koje idu čudnom pameću i na njihovu adresu.
Bar bi pristojno bilo ne govoriti REM, već Savjet REM-a.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
