„Kvalitet zdravstvenih usluga, posebno onaj koji korisnici lako primećuju, kao što je čistoća prostorija, dostupnost lekova, osnovna oprema ili ljubaznost osoblja, a koji su povezani sa zadovoljstvom pacijenata, često su nešto za šta se lokalne (zašto ne i sve druge državne – ja) vlasti mogu smatrati odgovornim“. (Sa nekog što bi rekao Đelić meritokratskog skupa)
Krenuo sam dakle u ponedeljak, dvadeseti ovog, u nemocnicu. Sa urednom preporukom, uputnicom i nalazima, a u dogovoru sa svojim hećimom. U koju sam uredno i primljen. U nemocnici gužva da se jedva može probiti do mjesta na koje se krene. Što je današnja situacija Ortopedije na Banjici. Jer je društvo napredovalo i u tim bolestima.
Koliko je god gužva, bolničke higijeničarke stižu sve očistiti, pretpostavljam da ima i kemije i ostalog za liječenje, osoblje ljubazno kao da im je sve potaman, kao uzmimo na primjer estradnim „umjetnicima“, profesionalnim sportskim zabavljačima širokih radnih masa, „Farmerima“, vlasnicima svega i svačeka u ovoj zemlji, koji nikako nisu monopolisti, ili barem to ne zloupotrebljavaju, sirotinji od političara sa onim veseljakom na čelu koji ima samo „Jugo kabrio“, ili možda predsjednikom koji nema ništa osim onih pedeset keka europljana itt. Našli mi krevet i u sobu, u društvo četvorice prema kojima sam zdrav ko dren.
Moj hećim nije bio tamo, primilo me samo na krevet bez posteljine, nisu imali, pogledala me dežurna hećimica, mislim neurologica, rekla nešto o terapiji, ja pomenuo i onu spravu iz vremena inkvizicije, kojom mi prošli put nisu uspjeli postići traženu visinu (1,85), crnu kosu, plave oči i jedno dvadeset godinica manje, ali je bilo pomoglo mom lumbiću, po drugi put otišao popit kavu, donijeli ručak, pojeo sjedeći na krevetu prekriženih nogu, jer nije bilo ni nahtkasle, koje kao ni posteljine nije bilo ni u tri, kad je mlađahni došao da mi mazne kola sa parkirališta, otišli popit kavu, ja se vratio u sobu, još ničeg, popizdio, sjeo u kola i kući. Ujutro ću po otpusnicu. Eto tako. U utorak, javih se svom hećimu, već je sve znao, dogovorismo se za drugu varijantu, svratih do svoje simpatije sestre Gorice, podigoh otpusnicu, obećah da ću svratiti na kavu, samo ne ponedeljkom i petkom, kad je najveća tarapana, a I pomoći oko krpljenja zidova I farbanja.
Na putu prema kući prebrah familiju svim državama, ovdašnjem nadležnom ministarstvu i Zavodu, koji se vole slikati na televizijama, uz čestitke Makedoniji na bržem napretku.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
