U srijedu, sedmi travnatog, samo što sam ušao u kuću i stavio u pogon ekrančić, da mi neko pravi društvo dok smišljam klopu, sa istog tog ekrana će – Govno jedno. Jebaću ti majku u replici. Bacih oko da vidim odnosili se na mene. Nije. Bi mi lakše. Tek vesela, postvaskršnja skupštinska borba u interesu i naroda i građana.
Veselo, veselije nego u neradne dane oko Vaskrsa. Koje dane, pride i svekršćanskohrišćanske, mediji i u njima djelatnici obilježiše u skladu, kako je to ovdje, a i u komšiluku običaj, sa dubokim poštovanjem prema vrhovnom ovogeografskom dokumentu, navodnom Ustavu. Uračunavajući i početak veselja, barem na Pinku i na Veliki petak, emisijom „Grand šou“. Uz muziku i bogami „lepotice“, razdraganošću ponesena voditeljka reče: „Ja sam sada sigurna da ste svi u svojim domovima i da današnji Veliki petak, veliki praznik, slavite u krugu svoje porodice. Grand šou je tu, cela ekipa je tu, Pink televizija je tu, dakle vaše raspoloženje treba da bude i večeras dobro, kao što je i do sada“. Nakon čega uslijedi čestitanje, pa će naravno i „Srećan ti Veliki petak“. Na oduševljenje pravoslavnog gledateljstva, uz možda tek po koju zlobnu dušu.
Radosti i veselja nije da nije bilo i pred Uskrs/Vaskrs. Radovalo se i staro i mlado. Naročito se radovao jedan od najviših državnih slugu. Poznati navijač iz priče važno je pobjediti, kako i kojim rezultatom nevažno. Pamti se pobjeda. A pobijedio je vaskoliki srpski narod i svekoliko pučanstvo srbijansko. Za dva glasa više od nerješenog rezultata usvojena je deklaracija o zločinu u Srebrenici. Koji i nije bio baš to što je bio ali nema veze. Onih nešto manje od pola „naroda i drugih građana“ pridružit će se veselju nakon usvajanja deklaracije o srpskim žrtvama. Za koje su odgovorni ili krivi, glede ili kolektiva ili pojedinaca, drugi narodi i pripadajući im građani. Radosti nema kraja kad se pouzdano zna da za srpske žrtve u ovoj srbijanskoj geografiji nit’ je ko kriv niti odgovoran. Kao što uzmimo na primjer, za ovdašnju državnu politiku odgovornost snose samo građani Srbi. Dok lišo mogu proći svi drugi. I Albanci, i Bošnjaci, i Slovaci, i Bunjevci, i Hrvati, i Mađari, i Rumuni, i Vlasi, i Bugari i… Svo ovdašnje nesrpsko pučanstvo.
Kad nekog hoće sreća, baš ga hoće. Pa se ne raduj i ne veseli. Pomenuta srijeda, naletih hasuli kakav sam, na vijest koja kaže – Prestižno priznanje „Najevropljanina“ u oblasti politike za 2009. godinu biće svečano uručeno Ivici Dačiću, lideru socijalista, zameniku premijera i ministru policije, u petak u sali Skupštine grada Beograda. I još kaže da su dosadašnji dobitnici titule u istoj kategoriji bili i Zoran Đinđić, Boris Tadić, Dragoljub Mićunović, Desimir Tošić… Vijest kaže i da je neko uhvatio ili mamurnog ili šta li Miljenka Deretu koji reče da je „nesumnjiv doprinos Dačića formiranju proevropske vlade i viznoj liberalizaciji“.
„Kad se pogleda njegov politički put, mogu da kažem da je Dačić najzad u dobrom društvu dosadašnjih dobitnika priznanja“. I još kaže da su u žiriju i dosadašnji dobitnici ovih priznanja, ali i članovi Evropskog pokreta u Srbiji.
Aferim. Mnogo sreće, zdravlja i veselja na uspješnom razvojnom putu u EU.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
