Novi početak 1Jasmina Lukač

Ulazimo u 2021. koja će možda biti izborna kakav god dogovor da padne između Ivice Dačića i onih iz opozicije koju budu hteli da pregovaraju sa njim.

Iako su dosad Vučićevi naprednjaci uvek pobeđivali u proleće, proleće je donosilo i poplave, a ovo i koronu.

Protesti protiv vlasti, kako se pokazalo, i dalje mogu izbiti bilo kad – u proleće (Protiv diktature), u jesen (Jedan od pet miliona), u leto (Ćale, ovo je za tebe).

To što donosi prirodna stihija, poput virusa kovid 19, pokazalo se težim za političku kontrolu od demonstracija.

Otuda moguće i da se 2021. završi izborima i da mandat druge vlade Ane Brnabić bude zaista jednogodišnji.

Budući da je reč o predsedničkim i parlamentarnim, dok beogradski izbori i dalje mogu biti razdvojeni za redovni rok početkom 2022. kolike su šanse da Vučićeva vlast na njima bude smenjena?

Opozicija, kako mnogi nazovi moralisti različitih ubeđenja ističu, deluje potpuno razbijena.

I kako sa još većim naslađivanjem dodaju, nema baš ono što njeni birači traže od nje, a to je ujedinjenost.

Ako se opozicioni političari budu povodili za takvim samozadovoljnim dizanjem lažne panike, onda će samo sebi smanjivati šanse u 2021. koja će biti godina kampanje, svejedno da li će biti baš godina izbora.

Nije tačno da opozicioni birači traže ujedinjenost, oni žele da vide novu političku snagu i da je dožive kao stvarnu, a ne umišljenu.

Ujedinjenje je samo jedan nivo te želje. Ako je potvrda da je ujedinjenost prva želja opozicionih birača, recimo istraživanje Ipsosa, to ne znači da je nalaz dobar.

Za razliku od kolega novinara koji umeju da se našale da njih baš nikada nisu zvali istraživači javnog mnjenja, lično sam imala to iskustvo.

Davnih godina našla me je u parku pored deteta, terenski anketar Ipsosa.

Nisam bila iz odgovarajuće grupe, domaćica i sa određenim primanjima, ali su godine odgovarale, anketar je bila umorna i videlo se, ne baš plaćena.

Odlučila sam da potvrdim da sam baš ono što njoj treba, i kada me je pitala da li bih glasala na gradskim izborima za Nenada Bogdanovića, rekla sam da ne bih.

I da je moj kandidat Dragan Maršićanin.

Nije bilo lepo što sam tako slagala, jer bi za Maršićanina glasala samo da mi neko uperi pušku u glavu i baš da budem sigurna da je puna, isuviše sam ga gledala kao DSS predsednika opštine Vračar, kako se bahato odnosi prema koalicionim partnerima, jer mu se može, bili oni DS ili SPO.

Ali, anektaru sam ostavila i mejl adresu i godinama kasnije odgovarala na upitnike, uglavnom potrošačke, koja kozmetika, koja kafa…

Ispitivači su redovno slali i simbolične honorare za učestvovanje kojih ste mogli da se odreknete u dobrotvorne svrhe, na ankete sam odgovarala sve dok nisam ispala iz starosne grupe.

Verujem da je pristup ispitivača danas tehnički mnogo bolji, ali šta mislite, koliko je takvih koji daju odgovore o opoziciji i dan danas?

Pred opozicijom zato nije stara borba da se ujedini, nego nov početak, mnogo širi od toga.

Izgleda da je teži, nego recimo posle izbora 2017., ali to nije tačno.

Lakši je i to će se videti kad kampanja počne.

Pogledajte uostalom, kako se vlast „utvrđuje“ na sitnim primerima, recimo postavljanje toliko neomiljene Olivere Zekić na čelo REM-a.

To pokazuje ne koliko su Vučićevi sigurni na vlasti, nego suprotno – koliko im instinkt govori da su na putu da je izgube.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari