Jadan profa 1Foto: Miroslav Dragojević

Dve reči iz naslova napisao sam kao objavu na mojoj Fejsbuk stranici povodom iznenadne smrti profesora matematike Jovana Kneževića.

Ovaj mali izraz emocija dospeo je do čak 36.560 naloga (primera radi, link za prošlu epizodu DLZ dospeo je do 3.309 naloga), ima preko 1.600 reakcija (856 palčeva, 807 tužića, 8 ljutića, 5 srca u naručju, 4 onih što su zinuli i dva srculenceta) i 220 komentara.

Nije mi bila namera da ove dve reči postanu viralne, želeo sam samo da izrazim žaljenje što je čuveni profesor i vođa školskog sindikata, najverovatnije zahvaljujući upravo ovom drugom, suspendovan, te medijski i sajber linčovan od strane morona koji idu u Šestu beogradsku i njihovih roditelja.

Da nije sindikalno predstavljao nastavno osoblje i samim tim prirodno bio na strani suprotno od režima, koji postavlja direktora škole, teško da bi bio suspendovan neposredno pred penziju.

Ovako, prvi put javno ponižen zbog svog tridesetogodišnjeg kontroverznog načina rada, profesor je morao da se vucara po televizijama, pravda, objašnjava i izjašnjava, što je izgleda bio preveliki napor za njegovo srce.

Dvesta dvadeset komentara, kao što rekoh, od čega je trećina otišla na svađu jedne njegove bivše učenice sa drugim komentatorima. Ona je čvrsto stala iza stava da je Jovan Knežević bio sadista i da joj je svojim načinom rada zgadio celu gimnaziju.

Ona nije jedina. Među morem komentara o tome kako su ga ubili „loši đaci“, „mame s Vibera“, „nove generacije mladih debila“, poneko se usudio i da kaže da je Knežević bio „monstrum“.

Bilo je, i to u većoj meri, onih koji su u svojim komentarima podelili sasvim suprotnu uspomenu na njega – neposredan, nekonvencionalan, car, koji je poklanjao dvojke za kraj godine.

Jovan Knežević je, da se podsetimo, predavao matematiku đacima društvenog smera u Šestoj beogradskoj. Da se ovo desilo Mileniji, koja je predavala fiziku u Pravno-birotehničkoj (!), a koja oborila na godinu (!!) bezbroj učenika, verovatno bih slavio.

Svaka škola ima svoju Mileniju, svaka škola ima svog Ubicu, ili Napoleona, kako su zvali nastavnika matematike u mojoj osnovnoj, koji je imao običaj da ponižava i vređa učenike petog razreda, dok, odsečeni od straha, stoje ispred table i pokušavaju da sa dva velika drvena lenjira kredom povuku paralelne prave.

Nikome nije padalo na pamet, međutim, da piše peticije i traži suspenziju Milenije i Napoleona. Najzajebanijeg profesora u školi učenici su nekako morali istrpeti, a školovanje bez takve „traume“ i nije neko školovanje.

Jedna osoba mi se u inboksu poverila kako je promenila gimnaziju odmah posle prvog keca iz matematika, kad im je, pre dvadeset godina, Knežević na kontrolnom dao 25 umesto pet zadataka. Dodala je: „Pustiću te da imaš svoje fantazije.“

Odgledao sam zatim Kneževićevo gostovanje kod Nataše na N1. Ostajem pri naslovu.

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari