Kolumna Marko Vidojković DanasFoto: Aleksandar Roknić

„Gospodine Žvalega, insistirali ste da uradimo intervju sa vama. Zašto?“
„Prošle nedelje ste objavili tekst o stubovima srpstva. Pomenuli ste nekoliko političkih marginalaca, a mene izostavili. Želim da izjavim da sam glavni i jedini stub srpstva ja, Žvalega. Nema nijednog drugog relevantnog faktora za srpstvo osim mene, Žvalege.“

„Koji su vaši argumenti za to što govorite?“

„Kakav Sisolini, koji Nenormalni, Najpametniji? Ja sam i najpametniji i najnenormalniji. Žvalega je jedini stub na kom počiva današnje srpstvo, što se može i videti po besprekornom stanju u kome se ono nalazi.“

„Insistirali ste da ovaj intervju radimo 24. marta, na godišnjicu bombardovanja. Zbog čega?“

„Tog dana otvaram specijalno vino, da se utepam kao zver. Pijem od ujutru do uveče, evo i sad sam mrtav pijan, stoga ne zamerite mojoj iskrenosti, a i povremenom brecanju. Taj 24. mart je bio divan dan, označio je centralnu tačku jednog od najlepših perioda u mom životu, uhvatio me je usred gašenja izdajničkih medija, a neposredno pre dobijanja divnog komfornog stana.“

„Ljudi su ginuli u bombardovanju, gospodine Žvalega.“

„Šta da se radi. Nekom bomba u stan, a nekom stan, he he. Da je bombardovanje potrajalo još dva meseca, ko zna, možda bih dobio još jedan stan. Ipak, ne žalim se. Na kraju je sve ispalo kako treba. Onaj stan je smejurija u odnosu na to šta imam sada.“

„Zaista ste napredovali.“

„Svakog dana napredujem sve više u pogledu toga koliko posedujem. Ali moje lansiranje u orbitu započelo je 24. marta, 1999, uporedo sa lansiranjem prvih krstarećih raketa ka SRJ. Upravo iz tog razloga, u znak zahvalnosti, prvo što sam uradio kada sam ustoličen na vlast, 2012. bilo je da pozovem Tonija Blera i ukažem mu poštovanje pozicijom mog preskupog savetnika.“

„Koliko nam je poznato i Šredera ste zvali na vaše stranačke skupove. Da li je i to bila zahvalnost za bombardovanje?“

„Da, to je bilo najmanje što sam mogao da uradim za njega. Da mu dam počasnu stolicu u sali. Zaboravili ste i da sam se grlio s Klintonom. Svaku godišnjicu bombardovanja slavim brže, jače i bolje nego rođendane svoje dece.“

„Kosovo je imalo značajnog udela u vašem zapanjujućem političkom uspehu.“

„Tako je. Kosovo mi je pružilo sve što imam. Godine 1999. bio je to stan, a danas je to cela Srbija. Bez Kosova, naravno, jer to je bio glavni uslov za moj dolazak i ostanak na vlasti – ja Kosovu dam sve, a meni daju zauzvrat pohvalne plaćene tekstove u britanskom Telegrafu. I Srbiju pride.“

„Šta da kažemo, osim da se izvinjavamo na propustu. Očigledno je, gospodine Žvalega, da ste vi jedini pravi stub srpstva.“

„Kažem vam ja. Borbi za nezavisno Kosovo dugujem sve. Živela Srbija.“

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari