Vest za zadnju stranu 1Foto: Miroslav Dragojević

Osoba koja bi trebalo da bude ispitana od strane policije, u vezi sa planiranim terorističkim napadom na našu redakciju, a zbog toga što je javno pozvao egzekutore da nas „puste da govorimo“, Aleksandar Vučić, nastavio je da se sve dublje ukopava u ovom slučaju.

Kada je nehotice otkrio da zna ko su autori pisma, te im se javno obratio, zaboravio je da veže svoju pudlicu Nebojšu Bakareca, koji je izvršio zadatak da sa skupštinske govornice targetira iste buduće žrtve streljanja i tako nedvosmisleno stavi do znanja da je režim politički inspirator napada na nas.

Fašistički proliv izleteo je na Bakarčeva usta i cela zemlja mogla je da čuje isto ono što smo i mi čitali u pismu, samo je razlika u tome što nam je ovaj monstrum dao opciju: ako nećemo da budemo streljani, onda ćemo biti pohapšeni.

Nije baš ovo dobro odjeknulo u javnosti, pa se pribeglo staroj proverenoj teoriji o teroristi gastarbajteru, što sam i predvideo u svojoj kolumni posvećenoj terorističkim pretnjama našem listu. Doduše, pomenuo sam maloletnu mentalno zaostalu gastarbajterku iz Geteborga, a iste večeri zamenik tužioca Stamenković pomenuo je Švajcarsku, jer je mreža sa koje je poslata pretnja registrovana u Švajcarskoj.

Ovaj šerlokholmsovski zaključak bi bio jednak zaključku da je pretnja preko gmaila stigla iz Amerike, jer je Gugl tamo registrovan. Stamenković nije pomenuo mentalno zaostalu devojčicu, ili babu kojoj je pao šećer na oči, ili dedu bez obe noge, neko od to troje će biti počinilac, pazite šta vam kažem, jer ko ima iskustva sa pretnjama smrću, taj zna da policija uvek volšebno pronalazi nekakve slaboumne gastarbajtere koji skrušeno priznaju krivicu (nisam popio lekove, pa sam bio nervozan), dokaze nikada ne vidite, a oni dobiju uslovnu kaznu zatvora (i neke pare, kapiram) da ne ponove delo koje nisu ni počinili.

Pošto su skroz provaljeni, Vučić je pribegao starom dobrom spinu – atentatu na sebe. Nosi se, bre, lažovčino, na našu zadnju stranu, trebalo bi da bude reakcija normalnog medija, kao, evo ovde, ali ne – juče smo kao udarnu vest morali da čitamo njegovo lupetanje kako stižu novi telefonski paketi (pretpostavljam mts, pošto ih on reklamira u svakom svom obraćanju), laž kako nikad ne nosi pancir (nosio ga je čak i kada je detetu lupao bananu na basketu, ili je to bio korset?) i još veću laž, kako je Vulin odgovoran čovek.

Natrtljao se on tako svega i svačega, dobio nezasluženu pažnju, ali niko ne može da poveruje u bajku o atentatu koju su na njega hteli da izvrše oni koje je porodio, dojio, nunao i kasnije pohapsio, pripadnici klana Belivuk i to baš dok je Minhauzen svečano otvarao nakazni spomenik ispred leša železničke stanice, pred hiljadama naoružanih pandura.

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari