Zoran Kesić - dobro u zlu 1Foto: Radenko Topalović

Sedim tako jednom sa Zoranom Kesićem posle snimanja „24 minuta“ u parkiću i pokažem mu peper sprej, koji sam tad nabavio. Zoran je razumeo zašto sam se opredelio da nosim to sredstvo za samoodbranu koje je tih dana postalo legalno u Srbiji, ali mi je jasno stavio do znanja da on to neće nositi, te da misli da je osmeh upućen eventualnim nasilnicima bolji način borbe od konfrontacije.

Ne znam koliko se puta njemu desilo da bude napadnut na ulici, meni se to obično dešava u saobraćaju. Psovke su mi do sad stizale iz kola, nebitno je da li sam pešak ili za volanom. Na bezbednosnom treningu koji su mi omogućili IPI i EFJ saznao sam da osmeh zaista jeste glavno oružje koje tokom napada uživo imaju na raspolaganju nezavisni novinari i satiričari u Srbiji. Ako nam se neko obrati nebiranim rečima, mi mu srdačno kažemo „Dobar dan, kako ste?“ i to će razbiti bes napadača u paramparčad.

Ukoliko osmeh ne upali, već napadač pređe sa psovki u fizički napad, onda ga treba isprskati peper sprejom i hitro se udaljiti, uz novi osmeh i lepe reči. Nipošto, kaže bezbednosni trening, ne ulaziti u otvoren konflikt, jer može da dovede do hapšenja i pritvora, a pritvor je poslednje što satiričaru treba u Srbiji, jer, „tamo može da ti se desi sve“, kako mi je davno rekao jedan prijatelj iz bezbednosnih krugova.

Eto, najmanje što sam mogao da uradim je da sa svima vama, pa tako i sa Zoranom, koga ću tagovati uz ovaj tekst, podelim ono čemu su me podučili stranci. Naravno, ovo uputstvo može da upali samo ako je napad nasumičan i rezultat nečijeg slepog besa, koji je nastupio zbog naših šala i/ili medijskih kampanja kojima nas zasipaju zbog naših šala. Ukoliko je potencijalni napad isplaniran, a ne spontan, onda važe neka druga pravila (trening kaže „improvizacija je put u propast“), a ukoliko napad organizuje država, nikakva pravila ne mogu da pomognu.

Tako stižemo do situacije u kojoj se Zoran Kesić i dalje s osmehom šeta beogradskim ulicama, kraj zidova na kojima je prethodnih nedelja preko dvesta puta ispisano njegovo ime i prezime (!), bezbrižan, jer zna da je na pravoj strani istorije, samouveren, jer smatra da će njegov osmeh razoružati svakog. A rekao bih i bez izbora, imajući u vidu njegovu ogromnu popularnost. Nije u pravu onaj koji misli da je Kesić zaštićeniji od drugih jer je vidljiviji. Kesić je baš zato u goroj poziciji od svih nas.

Zahvaljujući svojoj oštrini i nepristrasnosti, on nema naklonost nijednog političkog faktora, što ga čini „idealnom žrtvom“.

Ako bi mu se nešto desilo, mnogi bi se od toga na ovaj ili onaj način ovajdili. Zoran Kesić nema nikakvu zaštitu, osim njegovih gledalaca i prijatelja, koji ovih dana brišu huškačke režimske grafite, ispisane protiv njega, u njegovom gradu. Zoran Kesić je neprocenjivo dobro u nemerljivom srpskom zlu, čuvajmo ga.

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari