Beda ljudska iz Lučana 1

Bilo je ovih dana mnogo događaja koji su u ovoj ili onoj meri obeležili našu društvenu stvarnost, ali nijedan od njih nije bio toliko odvratan, ogavan i neljudski poput onog ispred suda u Ivanjici.

Stotine ljudi se okupilo da dočeka svog Mesiju i da mu pruže podršku u suđenju zbog pogibije dvojice radnika fabrike Milan Blagojević vređajući, pri tom, porodicu jednog nastradalog kolege. Priznajem da nisam mogao da verujem kada sam pročitao tu vest. Svestan činjenice da nisam bitan ja i moje čuđenje, pomislio sam na trenutak kakvi smo to ljudi u međuvremenu postali, zar smo tolike životinje da nas samo zanima korica hleba koju nam tu i tamo neki kabadahija udeli.

Pomislio sam, naravno, i na porodice nastradalih radnika. Kako li je tek njima bilo, to samo oni znaju.

Da se razumemo, nije ovde pitanje da li su rukovodioci tog kombinata krivi ili ne. Na sudu je da utvrdi sve okolnosti i da donese presudu. Pitanje svih pitanja je ko je toliko nečovek, gnjida i beda ljudska iz Lučana, koja je došla na ideju da ide pred sud i da pruži podršku rukovodstvu firme kontra mrtvih kolega.

Tu nema opravdanja tipa – morao sam, naterali su me… Krupnim slovima ste se upisali na stub srama, vas 800 robova i poslušnika koji ste tražili slobodan dan, a dobili i dnevnice pride pljujući na to malo ljudskosti ako ste je do tada i imali. Pobogu sramote lučanske, da li ste na trenutak pomislili na poginule kolege Milomira Milivojevića i Milojka Ignjatovića i kako će se osećati njihove porodice koje su došle na suđenje?

Svi oni imaju časti i dostojanstva taman kolika im je i ta dnevnica kada su je podigli tog sramnog dana i otišli sa posla da podrže direktora naspram mrtvih kolega. Zar vi stvarno mislite da u Srbiji ne postoji niko ko bi mogao uspešno da vodi vašu fabriku? Da je pravde i zakona, taj vaš gospodar bi odavno uživao u penziji, jer je samo u Srbiji moguće da je neko direktor jedne isti fabrike 33 godine, i da ima 75 godina života. Taj je pre deset godina morao da ode u penziju.

Na to bi pitanje mogao da odgovori samoproklamovani najbolji student u novijoj istoriji Pravnog fakulteta u Srbiji. Sve uslove je ispunio za penziju, ali jok, mora on, nema ko drugi. Pocrkaće narod od gladi i žeđi u tim Lučanima ako Radoš Milovanović ne bude direktor. Isto kao što penzioneri neće dobiti penzije ako Prvorođeni ne pobedi na svim izborima, pa i na onim za Savet Mesne zajednice u Majuru kod Šapca.

Preslikana matrica, u organizaciji SNS, koju smo već imali priliku da vidimo u slučaju partijskih kolega ovog harambaše iz Lučana – Jutke iz Brusa i Sime iz Grocke. Ne zna se ko je odvratniji od koga.

Da li ovaj što bi da volka, ili ovaj što bi da „koka“ neposlušne novinare. Možda je on najbolji direktor u istoriji Srbije, ali da je iole normalan i častan, trebalo je da te radnike tog dana da ostavi na poslu. Morao je da im, iz pijeteta prema žrtvama, ne dozvoli slobodne dane i ne isplati dnevnice. Trebalo je da im poruči da će sam da se izbori i da će dokazati svoju nevinost. Umesto toga, on se na najbedniji mogući način uneredio po ljudskoj nesreći i poručio svima da je veći i od Jutke i od Sime.

Za razliku od ovih amatera iz Brusa i Grocke, on je svojim robovima isplatio dnevnice i to „na belo“.

Ovaj bezumni čin jednog dripca koji gospodari životima u divnoj i nekada pitomoj varoši pokazao je koliki smo neljudi postali zbog vlasti jednog čoveka. Taj lik je bio direktor Milana Blagojevića i kada su ovom zemljom vladali Tito, Sloba, Koštunica, Đinđić, Tadić, ali je samo u naprednjačkoj eri i vladavini Prvorođenog ovakva bedna i jadna predstava priređena.

Živ nisam kako Prvorođeni gleda na ovo što se desilo u Ivanjici. Sa Milomirovim ocem se video u dva navrata. Video je kolika je tuga oca i majke za sinom i njihova rešenost da isteraju istinu na čistinu makar je za nju odgovoran i taj večiti direktor. Možemo samo da se nadamo da će te svoje besne verne kerove prestati da mazi i da im pruža utočište.

Ako ne želi to da uradi zbog istine i pravde, neka uradi zbog sebe, jer će tih Radoša, Jutki i Sima biti sve više i na kraju će mu doći glave. A, nama ne preostaje ništa drugo nego da zabeležimo sva ova zlodela i da nikada ne zaboravimo one koji su ih priredili. Njima samo žrtve mogu da oproste, a pravda istina jednom će morati da se pojave i u našoj avliji. Kada se to bude dogodilo, sve će doći na svoje mesto, a valjda će i spokoj da se desi svima onima koji ga danas nemaju.

#izVucicemose

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari