Čupka, srećan put! 1Foto: Danas

U trenutku kada ovaj primerak Danasa bude u rukama čitalaca, devojka koju svi zovu Čupka (22), medicinska sestra iz unutrašnjosti Srbije, kilometrima će se udaljavati od svoje otadžbine, a približavati se jednom nemačkom gradu blizu granice sa Švajcarskom.

Tamo odlazi sa kartom u jednom pravcu da radi posao koji nikada nije imala šanse da radi u svom rodnom gradu.

Nije se Čupka predavala kada su je odbijali za posao u bolnici u svom gradu. Otvoreno su joj rekli da može da dobije posao samo ako postane član Srpske napredne stranke, redovno se odaziva na sve pozive – od okupljanja za otvaranje spomenika Šabanu Šauliću, preko bratskog skupa u Bijeljini, do odlaska u Beograd na stranačke skupove.

Odbila je. Nije htela, a nije se ni preterano iznervirala kada su joj simpatičnim tonom stavili do znanja da znaju šta sve objavljuje na svojim društvenim mrežama, a njima se to ne sviđa.

Radila je u privatnom sektoru za minimalac, ili nešto više od toga. I učila. A učila je nemački jezik.

Naučila ga je, a usavršavala tako što je klincima iz kraja davala časove. Kome god je trebalo pomoći, odmah se tu nalazila i bez obzira na svoje godine posao obavljala sa takvom dozom odgovornosti i pouzdanosti da bi joj i mnoge starije koleginice pozavidele.

Za to vreme u bolnici se dešavalo da su na pojedinim odeljenjima dežurale na sve one pacijente samo dve sestre. Posla ima, ali samo na određeno i uz člansku kartu SNS. I nije da nema tih ljudi. Govoriće o tome kada ovo zlo prođe jednog dana.

Čupka nije htela da ćuti, ali ni da trpi. Htela je samo da radi ono za šta se školovala.

Sada će taj posao, isti onaj koji je trebalo da radi u svojoj zemlji, raditi u Nemačkoj za skoro deset naših minimalaca mesečno. I neka, neka ide dete daleko od ove zemlje u kojoj je stranačka knjižica najvažnija stvar, a da tom prilikom čak nije ni lični dokument.

I umesto da radi u svojoj bolnici i pomaže svojim sugrađanima, ona je danas ranom zorom gledala svoje roditelje kako brišu suze i mašu za kombijem sa njom u njemu bez povratne karte. I ne samo ona.

Njoj će se u Nemačkoj za koji mesec pridružiti i njen momak, varilac. Znate koliko plaćaju varioce u Nemačkoj? Od 18 do 25 evra po satu, ako ne i više. Koliko je takvih situacija ova zemlja doživela zbog ratova i diktatura. To je, između ostalog, pokazao i poslednji popis.

Ono što bitno menja priču u odnosu na devedesete, danas je to da sva ta deca uglavnom odlaze sa regularnim dokumentima. Tako je i Čupka uradila.

Odlazi sa vizom, kao poželjni saradnik kojem ta Nemačka, odnosno ta bolnica, nudi besplatnu edukaciju. Čupka će to da prihvati i da hita krupnim koracima kroz život.

I koliko god svako normalan doživeo neku vrstu tuge zbog svega ovoga, nekako sve to potiskuje saznanje da će joj tamo biti i lakše, i lepše i isplativije. Ovde bi morala da radi u uslovima kakvi su, bez da joj neko nudi edukaciju, ali bi zato morala da ide na partijske sastanke, mitinge, konvencije. Nemci, doduše, ne nude sendviče.

Svi pričaju proteklih dana i nedelja kako ćemo ostati bez lekara, a medicinske sestre retko ko pominje. Tačno je i to da u ovoj godini, u jednom gradu na istoku Srbije, od 23 lekara specijalista njih 20 stiče uslov za penziju.

Nema toliko lekara koji će pristati da zarad članstva u SNS, ili nekoj srodnoj partiji da budemo iskreni, prodaju svoju dušu da bi radili kao ortopedi, ginekolozi, hirurzi…

Da li o tome razmišlja naša ministarka zdravlja? Nisam siguran, niti mogu da zamislim da se ona o tome pita. Ima ko o tome razmišlja. To su ti čuveni koordinatori SNS zbog kojih je Srbija rasparčana na pašaluke da bi se sve držalo pod kontrolom zarad jednog čoveka.

Zbog tog čoveka, a ne zbog ne znam čega drugog, Čupke danas napuštaju državu. Ministarka se tu, po svoj prilici, pita isto onoliko kao i potpisnik ovih redova.

Deca nam odlaze. I neka idu. Srećan im put bio. Postoji Skajp, Zum. Gledaćemo se. Biće lakše nego devedesetih. Preživećemo nekako.

Da li ćemo preživeti Vučića i naprednjake, kao država – teško. Svi najbolji odlaze, a naprednjaci ostaju. I da se svi učlanimo u SNS, i da dobijemo posao, opet smo ostali bez najboljih. Prosto je nemoguće da Vučić to ne razume.

Deco, bez obzira gde ćete da živite, ovde ili u inostranstvu, učite i razmišljajte svojom glavom. Nemojte da dozvolite da vas bilo ko ucenjuje i ponižava. Budite Čupka, a ne Staša.

#izVucicemose

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari