Kada Pink utihne 1Foto: Radenko Topalović

Srbija ima četiri televizije sa nacionalnom frekvencijom, plus Javni servis, a o dešavanjima na Kosovu u nedelju smo se informisali putem izjava premijera Kosova (sa zvezdicom) Albina Kurtija i kosovskih medija.

Nije bilo specijalnih emisija, Đuke, Krla, DJVa, Bokana i ostale iz prvog ešalona odbrambene bratije koja je onomad znala da povede u novi kosovski boj zbog saobraćajnih tablica.

Da živimo u nekoj normalnijoj državi ovako nešto bi moglo da se nazove skandaloznim ponašanjem medija, ali u našem slučaju se radi o teškoj sramoti.

Najveća informativna SNS fabrika je, umesto nekadašnjih specijalnih emisija, emitovala horsku vežbu u Eliti. Ta institucija laži i promocije nasilja pustila je svoju cenjenu publiku da uživa u blagodetima nedelje i nije htela da ih zamara i smara teškim temama. Imali su još jedan, dodatni razlog za takvo ponašanje.

Tog dana je Željko Mitrović slavio 29 godina postojanja svog ružičastog carstva. Isto toliko godina zatvora bilo bi malo za svo zlo koje nam je servirano sve to vreme.

Bilo je tragikomično gledati preozbiljnu i prezabrinutu facu naše premijerke koja je gostovala u Hit Shitu, kod one plagijatorke, dok se u pozadini čula svirka benda iz Rovinja koji je zabavljao zvanice na Pinkovoj proslavi.

Čak je i taj Shit kasnio nekoliko minuta, jer je posle prekida redovnog programa zbog obraćanja narodu predsednika Srbije, usledio novi prekid programa zbog govora predsednika kompanije.

Naša premijerka kao da se sve vreme svog boravka u Shitu pitala šta će u studiju, umesto da tugu leči sa bendom iz Rovinja i u Mitrovićevom naručju. NJoj je sada do Kosova koliko i lanjskog snega.

Naučila onih nekoliko rečenica koje govore o tome da je Kurti za sve kriv, da je Kurti ludak i da ona ima bezgranično poverenje u predsednika Vučića.

Problem koji smo imali u nedelju sa informisanjem građana Srbije je, na žalost, sistemski. Kako se ponašao Pink, tako su se ponašali svi. Nisu, uostalom, oni krivi što je Pink postao merilo svega.

Ili su poslušali nečije naređenje da ćute, ili su toliko postali uigrani da ako nema naređenja onda nema ni informisanja građana kao da se radi o protestima opozicije.

To nam opet govori ili da se i u svoj toj frci i gužvi neko bavio medijima umesto sa krizom, ili da su svi bili toliko iznenađeni i da nisu znali šta ih je snašlo, odnosno nisu znali šta da rade.

Jadna je zemlja koja zavisi od jednog čoveka. Ni manje zemlje ni više državnih funkcionera, a čeka se samo ON. Čak je i otkazana konferencija za štampu direktora Kancelarije za Kosovo Petra Petkovića.

On je svakako neko ko je morao da se pojavi pred kamerama i saopšti narodu neke određene informacije. Premijerka svakako to nije, jer teško da bi u tako kompleksnoj situaciji uspela da sklopi nekoliko rečenica pred kamerama.

Posle Vučićevog pojavljivanja, dešavanja na Kosovu su, u informativnom smislu postala mnogo dostupnija. Tako je i Pink posvetio pažnju Kosovu. To je, doduše, takođe zanimljivo.

Taj Shit od emisije je koncipiran da svojevrsni pregled nedelje prikaže kroz reakciju publike na društvenoj mreži X, nekadašnjem Tviteru.

Prva tema nije bila i najaktuelnija – Kosovo, već istorijski govor predsednika Srbije u UN. Tek drugi predlog je bio posvećen oružanom sukobu na Kosovu.

Da sve bude još tragičnije po plagijatorku i voditeljku Shita, najviše glasova je dobio predlog o Kosovu, a ne planirani istorijski govor, i ona se zbunila tako da gledaoci nisu imali priliku da taj predlog pogledaju još jednom.

Ovakvo ponašanje medija u Srbiji jasno govori o tome koliko je kome stalo do Kosova. Aleksandar Vučić temu Kosova maksimalno eksploatiše isključivo za potrebe svog opstanka na vlasti.

Zabio je glavu u pesak i umesto pravih odgovora ponavljao da neće o tome danas. Kako tek onda da se ponašaju njegovi urednici i voditelji. Da su uigrani, jesu. I usklađeni su. Svi kao Pink, Pink za svi. To je, na žalost, Srbija danas.

Ova vlast nikako da shvati da to što neko nešto ne objavi ne znači da se nije dogodilo, a mnogo toga se desilo. Neki Srbi su obukli uniforme i nabavili ozbiljno naoružanje. Ti isti su ubili policajca.

Neki od tih Srba su stradali, a mi i dalje ne znamo njihova imena (u trenutku pisanja ovog teksta). Sa blindiranim vozilima, a ne izakanim kamionima, uleteli su u manastir SPC.

Sve je to narod u Srbiji saznao od kosovskog premijera i kosovskih medija, dok se u Srbiji gleda horska vežba. Bruka i sramota!
#izVucicemose

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari