Mali slinavci 1

„Ja sam hronično bolestan čovek. I danas sam bolestan, pod terapijom.“ „Sve što sam imao o tome da kažem, rekao sam. Više puta sam odgovarao na ta pitanja i više o toj temi neću govoriti.“

 „U narednih nekoliko dana ću se obratiti i na tu temu, a sada, da budem iskren, interesuje me budžet Srbije i da se pozabavim onim za šta sam plaćen od građana Srbije.“

U ovih nekoliko rečenica može da se sabije naša kompletna društvena stvarnost.

Predsednik nam je, elem, javno priznao da je bolestan, Stefanović ne može da se opere od umešanosti oca u trgovinu oružjem, a Mali može samo da se pospe pepelom. I onda se jedan vadi na bolest, drugi da je sve što je imao rekao, a treći ima važnije stvari od toga što su vest o tome da je proglašen za plagijatora objavili i svetski poznati mediji poput NJujork tajmsa i Blumberga.

Sve ovo vreme, javnost u Srbiji traži odgovore, a njih nema. Umesto odgovora nam uvaljuju izbledele špijunske snimke iz decembra prošle godine i kontrolisanom štetom odvlače pažnju javnosti. Iz konferencije za štampu u svaku novu konferenciju za štampu Prvorođeni se sve dublje zakopava sa aferom „Krušik“.

Umesto da je odmah u startu prekinuo ovu priču i priznao da postoji osnova za sukob interesa, on brani neobranjivo. Verovatno da to ne radi zato što mu je doktor Nebojša ispao iz zenice oka, koliko zbog činjenice da je u ovoj zemlji nemoguće biti gost nekog Jutarnjeg programa, a kamo li izvesti i jedan metak bez njegovog znanja.

Ne naučivši ništa iz afere „Krušik“ sve dublje tone i u skandal oko doktorata svog ministra finansija. Tako jednog dana govori da mu ne pada na pamet da Mali bude smenjen sa tog mesta, a drugog da će Mali morati da snosi i „političku odgovornost“. Tako je govorio da neće nijedan zahtev protestanata da ispuni, makar ih se sakupilo pet miliona, a sada traži način kako da skine gaće ne bi li opozicija izašla na izbore.

I samo kukaju, puštaju suze i brišu sline, poput male dece, misleći da će opozicija nestati sa političke scene.

Situacija u kojoj su se našli jedan bivši doktor i jedan i dalje upitni doktor mi je više nego jasna.

Zna se šta znači prepisivanje u akademskom svetu.

Kada đak osnovac bude uhvaćen u prepisivanju, džaba njemu pravdanje da je sve ostalo dobro uradio i samo to malo, tih šest zarez nešto odsto zadataka prepisao. Gotovo je, nema rasprave. Ako tata ministra policije na bilo koji način učestvuje u izvozu oružja, za šta jednu od dozvola daje baš to ministarstvo, naravno da je to sukob interesa. Hronično bolesni predsednik države bi toliko morao da zna, ako je već bio jedan od najboljih studenata Pravnog fakulteta.

Da ne pričamo o tome, ako je tačna informacija da je ta firma dobijala cene ispod proizvodnih. Znate kako, ako Prvorođeni svoj narod smatra glupim, ne može da vređa inteligenciju ostatka sveta. Pa, naravno da će da se pobune iz neke druge zemlje i da „istražuju“ ne bi li utvrdili kako to da GIM izvozi slično naoružanje poput njihovog po daleko nižoj ceni.

Izvoz oružja nije biznis u kojem se valja roba kupatila i toalete, već ozbiljan posao u kojem se takve stvari ne praštaju, pričaju ljudi koji se u ovu tematiku ozbiljno razumeju. I još na kraju da glumimo zabrinutost zbog hronične bolesti Prvorođenog.

Ne znam kako nam je promakao taj detalj, ali lekari sa Vojnomedicinske akademije bili su izričiti i zabranili Prvorođenom da u narednih mesec dana leti avionom. Let avionom, kako su rekli prema pisanju Blica, mogao bi da izazove pogoršanje zdravstvenog stanja i sve dok se ono ne stabilizuje, Vučić će morati da izbegava ovaj vid prevoza. Zbog ove lekarske zabrane otkazane su njegove posete, gle čuda – Iranu 22. novembra i posle nje, Emiratima.

Veoma zanimljivo, zar ne? Onu posetu 4. decembra nije otkazao, a to je put u Soči na sastanak sa predsednikom Rusije Vladimirom Putinom. S obzirom da taj 4. decembar nije po isteku tih mesec dana, zanimljivo je kako će se oglušiti o lekarsku zabranu. Ko zna, možda će do Sočija kao što je Tito putovao na afričku turneju – brodom, ili možda vozom, ili, ko zna, autobusom. Nije loše putovati ni kamionom, nije to neka nedostižna daljina. Vozili su šlepere naše kamiondžije i do Teherana svojevremeno.

I tako nas zaluđuju iz dana u dan. Da ne spominjem i da nas pokvareno lažu. I mogu oni koliko god hoće da odbijaju da odgovaraju na novinarska pitanja, doći će dan kada će na ta pitanja morati da odgovore pred mnogo značajnijim institucijama nego što su to novinarski diktafoni i kamere. Teško da će, u tom slučaju, poziv na hroničnu bolest biti olakšavajuća okolnost.

#izVucicemose

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari