Na ulici glasni, na Pinku nemi 1

Apsolutno ne osuđujem nikoga, nemam pravo na to. Ko sam ja da bih to i radio. Za razliku od mnogih sa one strane mraka, verujem da je svaki čovek slobodan da radi šta hoće, kada hoće i koliko hoće.

U tome se razlikujem od onih koji su ubeđeni da time što neko ima ugovor o poslu na određeno nema pravo da sam odlučuje da li će i kada će da se odazove ljubaznom pozivu „prijatelja“ i da mora da prisustvuje masovnim skupovima podrške jednom čoveku.

Ako smo se razumeli po ovom pitanju, i ako mi čitaoci Danasa ne zameraju na ovakvom stavu, smatram da imam puno pravo da napišem da nešto – ne razumem. A, ne razumem zašto Mirjana Karanović nije, na primer, iskoristila svoje prisustvo uživo na Pink televiziji u nedelju uveče i da samo deo svog govora iz Gornjeg Milanovca prenese i ostatku vaskolike Srbije.

Znam da će mnogi reći da je to njeno pravo šta će i kada će reći, ali mi nije jasno da je neko protiv režima u petak 29. marta u Gornjem Milanovcu, a u nedelju 31. marta ne oseti potrebu, a i priliku, da nešto na tu temu spomene. U Gornjem Milanovcu naša proslavljena glumica je rekla da „jedna stranka u zemlji ima ogromnu moć koja se pretvorila u bahatost i samovolju“.

„Zašto nam se ovo dešava? Ja bi volela da ljudi razmisle zašto mi imamo potrebu da toliko obožavamo jednog čoveka i da mu damo toliku moć?! Srbija glasajući ili odbijajući da glasa, apstinirajući od glasanja, upravo je dozvolila da jedna stranka ima ogromnu moć, i da može da radi šta joj se prohte. To se pretvorilo u bahatost i samovolju koja će, čini mi se, postojati sve veća i veća. I to je ono što mi moramo u budućnosti da sprečimo. Mi ne smemo da dozvolimo da neko, ikada u budućnosti, ima toliku moć“, i ovo je rekla Karanović.

Na kraju je dodala da je te večeri došla da pruži podršku, ne samo onima koji su izašli, već i onima koji se iz raznoraznih razloga, iz straha, ne usuđuju da kažu šta misle. Poručila im je da je strah strašna stvar, ali da je strah mnogo veći kada ga neko krije i kada se neko ne usudi da nešto uradi. Tom prilikom je i istakla da ne želi da živi u strahu i pozvale građane da svoje živote ne prožive saginjući glavu.

I sve je od reči do reči u pravu, ali na Pinka nije ni reč o tome rekla. I evo, još jednom ponavljam, nije mi jasno – zašto.

Isto ne razumem ni Jelenu Bogavac koja je, takođe, bila uživo na Televiziji Pink i to, da zlo bude još veće, kod izvesne Irine i Žike u Jutarnjem programu. Nije našla za shodno da kaže bilo šta o situaciji u kojoj živimo, ali je zato nekoliko dana kasnije na protestu „1 od 5 miliona“ u Novom Sadu jasno i glasno opisala tu situaciju.

I Tihomir Stanić, glumac, je govorio na protestu u Beogradu, a onda je i on osvanuo u tom istom programu, kod te iste Irine i Žike, a da nijednu jedinu nije prozborio o onome što je govorio sa kamiona u Beogradu i što se prepričavalo danima po Srbiji.

Ne znam da li ima neke hemije u tom ružičastom studiju, da li sve te silne Sarape, Žike, Verice deluju toliko sugestivno da čovek koji je glasan na ulici, prosto kod njih zanemi. Svako je od pomenutih mogao samo da provuče kroz jednu prostoproširenu rečenicu da je, npr, jedan od pet miliona koji je uključen u rad Bitefa, koji je snimio tu dobru seriju „Državni službenik“, šta god. Ponavljam još jednom, ne osuđujem, samo ne razumem.

A, možda svi mi, sa ove strane mraka grešimo. Možda smo manjina, možda ne razumemo, možda živimo dobro, u slobodi, a da toga nismo ni svesni. Neka se mržnja uvukla u nas i ne vidimo da su Pink, Hepi, Prva, O2, Studio B i RTS otvoreni i slobodni mediji, da se u Informeru, Kuriru, Alou i Telegrafu neguje topla ljudska reč, gde druga strana može slobodno da iznese svoje stavove i da se odbrani, ali oni, eto, to sami ne žele. Možda je to zlatno doba u kojem uživaju Vučići, Stefanovići, Maja, Jutka, Sima, Babić, Marjan, Martin, Krle, Čale…, realnost koje mi nismo svesni i uporno odbijamo da joj se predamo.

Verovatno preuveličavamo probleme i od jednog panja ne vidimo celu šumu. Prvorođeni se ne pojavljuje više od 30 minuta dnevno u proseku na televizijama i ne truje nas, Željko Mitrović je vlasnik televizije koja ima bogat edukativni program zahvaljujući kome naša deca osvajaju nagrade na matematičkim i ostalim olimpijadama, a Marić samo što nije dobio Pulicerovu nagradu zbog objektivnog novinarstva kojim se bavi.

Biće da nešto drugo u pitanju. Plašim se samo da je narod digao ruke od sebe samog i da se i on predao, i prepustio ružičastim čarima.

#izVucicemose

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari