Foto: Radenko TopalovićU trenutku kada nam je poput groma iz vedrog neba serviran novi Memorandum o Kosovu, rodila se ideja o drugoj vrsti dokumenta, i to onog koji se tiče aktuelnog momenta. U pitanju je akt o odbijanju.
Jednostavno rečeno, odbijam da učestvujem u daljoj podeli i polarizaciji svih nas koji se iskreno borimo protiv sve veće i čvršće diktature u Srbiji. U situaciji u kojoj je svakoga dana moguć tragičan ishod na ulicama zbog j….h nalepnica i banera, mi se svađamo, raspravljamo i vređamo zbog prava da slobodno mislimo i kažemo šta imamo na zadatu temu.
Kao da i dalje nismo svesni u kakvom se bezizlazu nalazimo. Raspredamo, polemišemo i smatramo o nečemu čega nema na vidiku. O kakvim izborima i nastupima na izborima mi govorimo? Letnjih izbora, onda kada im vreme i nije, naravno da neće biti. Zašto onda trošimo energiju na nešto čega neće biti?
Razumem ljude koji su digli ruke od opozicije. Ovaj režim je učinio sve da je uništi. Ulazimo u 15. godinu vlasti preobučenih radikala bez svesti o rečima velikog Vojina Dimitrijevića, koji nas je na vreme upozorio da kada takvi dođu na vlast, nema više izbora. Mnogo toga imam da zamerim opoziciji. Od bojkota koji je trajao jedan izborni ciklus, a da se izborni uslovi nisu promenili ni za jotu, već su postali još gori. Preko bojkota lokalnih izbora zbog čega smo lišeni normalnog političkog života i bez ikakvog otpora prepušteni na milost raznih Malovića, Glišića i ostalih koordinatora. Da ne pričam o 2024. godini kada je opozicija uradila jedinu stvar koja je mogla da pomogne predsedniku Srbije da zadrži Beograd i ostale gradove pod svojom kontrolom tako što se podelila. Koliko nas tek sve zajedno boli besmisao prisustva u Skupštini Srbije gde prerušeni radikali mogu da izglasaju da je zemlja ravna ploča.
Naravno da neko ko je izgubio poverenje u opoziciju sada spas vidi u studentima. Opozicija je sama kriva za to što joj se sada dešava. Treba, međutim, biti iskren i reći da je posle 1. novembra opozicija bila ta koja je upalila plamen bunta, što je i bilo očekivano. I to je to.
Svi mi, uključujući i studente, treba da budemo svesni da daljim napadima na opoziciju koja, da se ne lažemo, jeste na kolenima, ne postižemo nikakav stvarni efekat. Imate koliko hoćete ljudi koji su i članovi opozicionih partija koji će sutra glasati za Studentsku listu. Još je besmislenije napadati studente jer su oni najmanje krivi što je opozicija tu gde jeste.
Šta znači danas podići glas protiv opozicije ili protiv studenata? Uzaludno trošenje energije. To samo pomaže vođi ovog autokratskog režima. To je njegova jedina šansa da preživi potop koji ga čeka. Zato odbijam da učestvujem u ovoj svađi. I svako bi trebalo to da uradi.
Tačno je da su studenti najjača politička grupacija, ili su na putu da to postanu. Bolni su i kompromisi da se stigne do tog nivoa. Ako hoćemo jedinstvo, onda moramo svi da budemo spremni na bolne kompromise. Oni koji jedini izlaz vide u EU, a u takve i sam spadam, moraju da budu svesni da postoji veliki broj časnih i poštenih ljudi koji su evroskeptični. Uostalom, kada bismo mogli da biramo između opstanka ove vlasti i mogućnosti da joj vidimo kraj, vredi u sebi pronaći snage i volje i podržati one koji tu promenu mogu da donesu.
Zar nam umešanost države u kriminal nije dovoljan razlog da svako od nas da svoj doprinos rušenju vlasti koliko god taj kompromis bio težak? Od opozicije smo uvek tražili ujedinjenje, jedinstven stav i odluke. Nikada to nismo dobili. Sada kada imamo nacrt nečega takvog, smeta nam ono ili ovo. Odustajem od toga da u tome učestvujem.
Moja želja za kraj aktuelnog režima je mnogo jača od mojih ubeđenja. Iako ne razumem u potpunosti one koji imaju drugačiji stav, ne želim da se svađam i raspravljam. Želim da se ujedinimo i da pobedimo ovo zlo.
Izbora nema još na vidiku i nema potrebe za postojećim raspravama. To što podržavam studente, s druge strane, ne znači da ne smem da glasno mislim i o njihovim potezima. Javno izneti stav o studentima ne znači da si protiv njih ako se to ne slaže sa većinskim mišljenjem. Mi kao da nismo još naučili šta znači slobodno misliti i govoriti o tome.
Sutra kada ti izbori budu raspisani, sve će doći na svoje mesto. Ubeđen sam u to. Do tada, svako neka radi svoj posao i neka ne napada one druge. Kada god pomislimo na tako nešto, istog momenta treba da se okrenemo ka ovoj vlasti i njoj uputiti još žešću kritiku. Jednostavno, odbijamo da ovoj vlasti pružimo još jednu šansu da opstane.
#izVucicemose
Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

