Pobesneli i paradajz 1Foto: Luca Marziale / Danas

Najomiljenije letnje povrće, verovatno i najomiljenije – paradajz, postalo je, ni krivo ni dužno, paradigma vlasti Aleksandra Vučića. I to po dva osnova.

Prvo je činjenica da ova država nije sposobna da seljaku, poljoprivredniku omogući normalan i zdrav razvoj na način na koji se to čini u čitavoj Evropi, a drugi je taj da se narod bukvalno potukao zbog besplatne podele paradajza građanima u Leskovcu. Za obe stvari je odgovorna samo jedna strana – vlast.

Paradajz je pokazatelj koliko nam dobro ide i koliko smo jaki, moćni i snažni. Nisu nam potrebni ni migovi, ni panciri, ni S-400. Dovoljno je da imamo paradajz koji sadimo, gajimo, beremo i na kraju smo prinuđeni da ga poklonimo. Da toliko dobro živimo kako to hoće da prikaže Vučić i njegova ekipa, narod se valjda ne bi otimao za kilo-dva paradajza. Kupovao bi ga na pijaci, u piljarama, trgovinskim lancima. Bili bismo zadovoljni svi. I oni koja ga prave i mi koji ga koristimo. Ovako smo besni.

Zemlja sa najvećim industrijskim i svakim drugim rastom, kojoj jedna Nemačka gleda u leđa, ima svakodnevicu gde se gladni otimaju za bilo šta na šta nalete da se deli besplatno. Džaba nama putevi, stadioni, bolnice, vakcine, Beograd i ostali na vodi kada je narod željan paradajza. Kako smo pali na paradajzu?

Odgovor je više nego jednostavan. Za paradajz ovu vlast boli uvo. Kada kažem paradajz, mislim na mnogo toga drugog. Lepše se medijski predstavi asfaltiranje jednog kilometara nekog seoskog puta nego sistemsko rešenje problema u poljoprivredi. Ova vlast opstaje zbog propagande, a paradajz nije toliko medijski atraktivan. Da su proizvođači paradajza istim opleli po zgradi Vlade i Predsedništva, Vučićeva i Čaletova usta bi bila puna usklika oduševljenja kako nam dobro ide, jer se eto gađamo paradajzom. Ovako ćute i izmišljaju poršee i mnoge druge fantazmagorije sa kojima truju narod svakodnevno.

Ne postoji vlast u Srbiji koja se nije klela u poljoprivredu. To je naša najveća šansa, možemo da hranimo pola Evrope, mnogo ulažemo u razvoj sela i proizvodnje hrane. A situacija je potpuno drugačija. Nesposobnost, nemar i zanemarivanje. Kada bi neko izveo računicu, verovatno bismo došli do zaključka da poljoprivrednik u Srbiji ima najmanju dnevnicu u Evropi. Prepušteni su na milost i nemilost derikoža koji otkupljuju voće i povrće, skladište ih, zamrzavaju i izvoze. Zašto je ovoj državi više stalo do zarada otkupljivača, a ne proizvođača, pitanje je svih pitanja. Siguran sam zbog toga što su otkupljivači njihovi ortaci, jer ako nisu, nema ih u poslu. Jednostavno.

Sve se nešto mislim da će ovu vlast da sruši kuka i motika. Kada se seljak probudi i kada se uzdigne, ništa neće da ga zaustavi. Taj poljoprivrednik koji je sav svoj život i novac uložio u paradajz i pukne, nema više šta da izgubi. Nema tog poverenika koji će bajkama o putevima i stadionima da ga umiri što nema detetu da kupi patike za školu, a rmba od zore do sumraka. Plašim se samo da smo još daleko od toga je smo mi u Srbiji naučeni da dugo trpimo, i ćutimo. Na to sve dodamo i sve one koji su se za sitne interese prodali, i eto idealne situacije za ovu vlast.

Vučić i Čale se nisu nimalo potresli zbog paradajza. Ovaj prvi se nešto potresao, ali verovatno zbog nečeg drugog, jer ga danima nema u javnosti. Na društvenim mrežama ima puno informacija, poluinformacija i dezinformacija o tome gde je, šta mu je i kako je. Gde god bio, nadam se da mu presedne svaki zalogaj paradajza koji stavi u usta. On je kriv za to što ga poljoprivrednici poklanjaju, a još je krivlji što predsedava zemlji čiji su građani spremni jedni drugima oči da izvade zbog tog istog paradajza.

Njemu je ipak najteže. On živi u iluziji da je bitan, važan i uspešan. Svako normalan bi se zapitao u čemu je problem da je narod spreman da se bije za nekoliko paradajza. Kako je moguće da se ekonomski lav oklizne na paradajzu. Problem je što on nije sposoban da razmišlja na taj način. Ako seljak dobije cenu koja mu je potrebna da bi opstao, onda će njegovi ortaci da zarade manje, a samim tim i on će se manje sladiti. Zato je on, gospodine seljaku, ti što ti puca kičma od jutra do sutra, na vlasti i ne namerava da odstupi. A ti se zapitaj kako to da si za par crvenih novčanica, koje ti prosledi iz budžeta koji ti puniš, spreman da prodaš sebe i svoje najmilije.

#izVucicemose

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari