Radikali, srećan rođendan! 1

Nikada u novijoj istoriji Srbije Srpska radikalna stranka i njen lider Vojislav Šešelj nisu dobili veći aplauz nego na proslavi 11. rođendana Srpske napredne stranke.

Kada se neprikosnoveni lider, jedan jedini kojeg majka rađa u 100 godina, pred nepreglednom masom presvučenih radikala u novosadskom Spensu, permutovao i rekao „mi iz Srpske radikalne…“ dobio je aplauz veći od svih onih koji unazad svakodnevno dobija od plaćene publike.

Sigurno da je najponosniji u tom trenutku bio upravo napredni Šešelj. Decenije uloženog rada se isplatile. Iako je šikanirao, vikao, psovao svog pulena, verovao je u njega i očekivao da će doseći zvezde.

Za razliku od Tomislava Nikolića, koji je u kancelariju naprednog Šešelja ulazio bez kucanja, radikalni Prvorođeni je morao da se, najpre, najavi kod sekretarice, a zatim da pokuca na vrata i kada čuje radikalski poklič – uđi, ušao u kancelariju predsednika SRS. Dete je, u međuvremenu, ne samo poraslo, već i ojačalo, očvrsnulo, postade mramorna stena srpskih radikala, ovaj naprednjaka.

Možda je ovaj lapsus, u stvari, gorka istina, koju nam je radikalni Prvorođeni servirao sa pozornice u Novom Sadu. Neko bi rekao da je po prvi put bio iskren i da mu se, eto, omaklo.

Ako se neko pitao kako bi izgledala vlast radikala u Srbiji, ima čistu situaciju pošto je poslednjih sedam godina upravo to ta radikalska doktrina. Najviše se ogleda u medijima i napadima na opoziciju.

Neko od izraelskih partnera radikalnog Prvorođenog očito da mu je savetovao da ne pljuje u rođendanskom govoru opoziciju, jer je došao do te granice kada takvim ponašanjem očigledno više šteti sebi nego političkim protivnicima koju su, što sami, što uz pomoć naprednih radikala, na istorijskom minimumu. I tako nešto je moguće.

Siguran sam da je kojim slučajem napredni Šešelj bio u nedelju u 18 sati na proslavi rođendana u Spensu, dobio bi „gromoguzni“ aplauz.

Što bi Prvorođeni rekao – „autoprojekcija je čudo“. Ne znam samo kako bi napredni Šešelj podneo prisustvo narkomana Ace Lukasa na rođendanskoj proslavi, pošto najdeblji borac za srpstvo baš i ne voli takvo društvo, ali progutao bi sve on to. Veliki je njegov napredni stomak za takve stvari.

Elem, rođendan je bio i prošao. U prvom redu nisu bili funkcioneri, ali može radikalni Prvorođeni da dubi na glavi, ne može da bude šmeker poput svog političkog oca – Tomislava Nikolića. Bez obzira što mu je DJV u nekoliko navrata merio j.j. i o veličini istih obavestio „pučanstvo“, Prvorođeni nema tolika da bi smeo da se povuče sa mesta predsednika SNS iako je obećao da će to učiniti u prvoj polovini 2019. godine.

Znam da ste pomislili da je on mnogo toga obećao, pa radio kontra, ali šta je moguće očekivati od nekoga ko je morao da šeni poput vernog kera pred naprednim Šešeljem ne bi li mu bio u milosti.

Nikada neću da zaboravim scenu sa beogradskog aerodroma kada je napredni Šešelj dobrovoljno odlazio u haški kazamat. Bila je jedna više nego upečatljiva scena, neposredno pred ulazak naprednog Šešelja u avion. Radikalni Prvorođeni je ridao, plakao, takoreći, narikao, a napredni Šešelj ga je pred svima tako sočno opsovao uz prekor da mu sinovi ne plaču, a on cmizdri.

Ako je napredni Šešelj iskren i pošten, mogao bi da potvrdi da smo i o tome pričali u avionu dok smo leteli za Amsterdam. I u toj sceni se ogleda sva patologija radikalnog Prvorođenog. Jedini koji ga je uzimao u zaštitu sve ovo vreme bio je Tomislav. Uvek ga je primio na svoje jake grudi i tešio da će sve biti u redu, dok je poput malog deteta ridao krokodilske suze razočaran u položaj u koji ga je napredni Šešelj stavljao.

I eto još jednog dokaza kako ne velja biti slab prema budalama. Tomislav je najveći udarac u leđa dobio upravo od Prvorođenog. Obrisao ga je sa srpske političke scene kao svinja masan papir i poslao i prevremenu penziju.

Verovatno se i Tomislav jede u sebi kada vidi u šta se pretvorilo njegovo političko čedo. Ali obim Tomislavovih onih je, takođe mizeran, ili mu ih Prvorođeni peanom (alatka kojom se drže testisi prilikom štrojenja vepra) čvrsto drži, ma kolika bila.

Zato napredni Šešelj nema šta da brine.

On koristi darove koji radikalni Prvorođeni sipa pred njega kao najrođeniji. U Šešeljevom slučaju on i jeste najrođeniji, jer ga ni Sloba nije toliko timario poput radikalnog Prvorođenog. Jeste da su se uloge malo izmešale i da je Prvorođeni izgubio oštrinu prema nekim ljudima i pojavama, ali ono što je najvažnije nije prema političkim protivnicima.

A, napredni Šešelj nikada nije od radikalnog Prvorođenog pravio političkog protivnika i obratno. Ta neraskidiva nit koja je povezivala njih dvojicu i jedna drvena vrata, ostaće večna.

#izVucicemose

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari