Beogradski fašizam 1

Populizam u Istočnoj u Jugoistočnoj Evropi posledica je rastućih socioekonomskih nejednakosti, i sredstvo je ruskog proxy rata protiv sloboda i demokratije.

Istočni Evropljani zaboravljaju kakva su bili sirotinja i sužnji. I kad su se istočnoevropske države brzo razvijale, približavajući se Zapadu, to kretanje je podsećalo na Zenonov paradoks o Ahilu i kornjači. Intelektualci celog evropskog prostora učestvovali su u populističkoj kritici neoliberalizma zastupajući one političke i ekonomske alternative koje nude diktature u Rusiji i Kini.

Fašizacija Srbije odvija se u kontekstu krivotvorenja prošlosti svetskih ratova i druge jugoslovenske dezintegracije, endemskog siromaštva i nekvalitetne tranzicije. Na beogradskim izborima nekoliko lista otvoreno zastupa korporativno društvo, negiraju ljudska prava, odbacuju političke i ekonomske slobode. Grupice organizovanih nasilnika prizivaju najodvratnije ideje i ličnosti. Međutim, cena Vučićevog populizma, koju sam lično spreman da plaćam, u njegovoj je odlučnosti da prvi (koji se pita) nakon 2003. nastupi s rešenjem jednog od najtežih pitanja. Na drugoj strani, populizam su i sve Đilasove nasilničke prohibicije, i lični pristup javnom dobru. Ako je za propuste platio političku cenu, nejasno je da li će se korigovati ukoliko se bude vratio u beogradsku vlast. Fašizam je i kad Jeremić urla, da mu smetaju silikoni i tetovaže. U ponudi možda nema dovoljno privlačnih opcija, ali je svaka apstinencija podrška odlaganju strateških odluka koje nisu uvek u vezi s beogradskim izborima.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari