Kako je nestala Evropska unija? 1Foto: Medija centar

Opredeljenje za Evropsku uniju ne prati podrška vlasti, opozicije, medija, duboke države, dubokog društva: ona je zla maćeha, ali na samrti.

Azijatske alternative navodno su utemeljene u tradicionalnom društvu. Svejedno ako je ta izvorna seljačko-čaršijska prošlost (ta ćosićevska fantazmagorija, već dugo na veštačkom disanju u kičeraju ninovske petparačke književnosti), trajala svega nekoliko decenija. Svejedno ako je primena te prošlosti usporila evropeizaciju i demokratizaciju, a Srbiju srozala na rub egzistencije, i uzdigla na stub srama zbog zločina i njihovog negiranja. Tu propalu politiku juče je podržao diktator Ruske Federacije, suočen s neuspesima svojih kampanja laži, podela i novih sukoba u neposrednom susedstvu, u Makedoniji, Grčkoj i Crnoj Gori. Od 2012. je i Rusiju i Srbiju napustilo više od jednog procenta radno najsposobnijih, najobrazovanijih i politički dalekovidih.

Evropa više nije opšti pojam koji dopušta manipulacije značenjem i sadržajem. Evropa, to su EU plus Švajcarska i Norveška, i sl. Svi ostali sistemi su u čekaonici, u institucionalnom čistilištu, ili na periferiji civilizacije. Evropa podrazumeva realizaciju ljudskih sloboda i prava, jasne i otvorene procedure i neumitnu primenu zakona. I sistemi razvijeniji od Srbije, u smislu demokratskih, institucionalnih tradicija i stručno-naučnih kapaciteta, realizovali su pripadnost Evropi aktivnom, angažovanom saradnjom sa evropskim političkim i ekonomskim jezgrom.

U Evropi nema divljačke korupcije i neostaljinističke propagande, nema nekažnjivih političkih progona, nema ekonomskih monopola i kontigenata. Evropa je diversifikovana ekonomija koja svojom strukturom odražava društvene potencijale koji se razvijaju u procesima imigracije, razmene ljudi, ideja, radne snage, kapitala i finansija, i proširenjem. Pripadnost takvim procesima je privilegija. Privilegija je potencijal saradnje sa susedima koji su nam tako slični, brisanje granica, budućnost uspostavljanja racionalnih osnova pomirenja. Nadomak smo uspehu koji bi nas učinio globalno respektabilnim. Ali smisao tog uspeha nije predmet javne politike, medijskog izveštavanja, naučno-tehnološkog istraživanja i razvoja. Javnu politiku diktira putinovska rulja koja je ovladala sistemom, i nadomak je i onim sektorima koji su bili poslednja uporišta evropskog opredeljenja i racionalnih stavova. Stavova zasnovanih na logici savremenih demokratskih standarda, finansijskih institucija, integrativnih procesa, susedske saradnje, mirnog rešavanja sukoba.

Izuzev stručnih priloga koji se odnose na odnose sa EU institucijama, nekad i na reformske iskorake koje smo, nekad davno, nazivali lakirovkom, ni u Danasu više nema kreativnog prostora za evropske političke stavove i onu suštinsku podršku evropskoj integraciji koja poziva na dubine društvenih promena. Odnos vlasti i opozicije je odnos uvreda i floskula. Evropski stavovi su izloženi psovačkoj histeriji koja, između redova, nekad i eksplicitno, poziva na obračune koje će početi proterivanjem iz ovih novina. Time se potvrđuju njihova važnost i vrednost. Svejedno, Danas sam već jednom napustio u jednoj atmosferi legitimizacije dokazano najštetnijih političkih ideja. Srećom, ovi dani podsećaju na one koji su prethodili prethodnom padu režima.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari