Patologija Upitnika 1Foto: Medija centar

Medijska struktura zbog koje se poziva na bojkot izbora nastala je u kampanji Stop Hagu u kojoj je ubijen premijer 2003.

Emisija Upitnik je od osnivanja deo Tijanićevog koncepta ritualnog ponovnog ubijanja premijera i njegovog nasleđa. RTS je nakon atentata ponovo trovačnica javnog mnenja.

RTS je omogućio šešeljevcima da postanu vladajuća politička snaga i ideja. RTS ponovo, već 15 godina, bez obzira na sastav vlade, opravdava ratne zločine, huška protiv suseda, služi putinovskoj Rusiji, osporava evropske vrednosti i evropsku orijentaciju, raspiruje izolacionizam i antiamerikanizam, promoviše lažne ličnosti, toksične ideje, sociopatsko ponašanje.

Vučić je bez gađenja i ustručavanja preuzeo celokupno Tadićevo i Đilasovo medijsko nasleđe. Venčao je Tijanićeve saradnike i neprijatelje. Mobilisao sve huškače i sve starlete. Ceo prethodni poredak, Koštunicu, Tadića i Đilasa ugradio u mašineriju lične vlasti, zaoštravanja partijske diktature i razaranja društva do dubina svih međuljudskih odnosa.

Slaba je uteha ako je Vesić, najmoćniji Vučićev saradnik, nepoželjan na ulicama grada kojim upravlja. Slaba je uteha ako je Vesiću imaginarno mesto u selendri iz koje se dofukljao a da ni nje nije dostojan. Jer ni najdublje siromaštvo nije izgovor socijalnoj patologiji koja milionsku ljudsku zajednicu pretvara u košmar korupcije, medijskog nasilja i fizičkog maltretiranja.

Sav ovaj građanski „pristojnity“ koji je preuzeo etičko liderstvo opozicije je potajno ili otvoreno navijao dok su se ubijali premijer i njegovi uspesi u pokušajima da zatvori prethodno vreme zločina, izolacije i opšteg pomračenja. Mrzeli su ga ili su mu zavideli, u izuzetnim slučajevima ga nisu razumevali.

Zato opozicija ne nudi racionalnu evropsku alternativu Vučićevom izolacionizmu i ličnom mahnitanju. Naročito ne Putinovim kvislinzima čiji je i RTS. Nema slobodnih medija bez Evrope, nema mira bez ukidanja granica sa susedima, nema vladavine prava bez suočavanja sa suštinom i posledicama atentata.

Nema građanskog društva dok je na vlasti koalicija Đinđićevih ubica i prijatelja koji su ga prodali. Nema građanskog društva dok je opozicija samo bledi hologram vlasti. Uzbunjivači, koji postaju suština opozicionog okupljanja, postoje samo u Evropskoj uniji. U Rusiji završavaju u Sibiru, u Kini po stadionima.

Vučićeva vlast postaje devijantna ne samo jer se on, sve nesigurniji, zavlači Šešelju pod suknju. Vučić maestralno razvija patologiju poretka koji je preuzeo 2012. Patologija Upitnika je samo najočigledniji od primera.

Smisao bojkota nije samo realizacija etičkog stava ili Đilasove potrebe da koaliciju svede na lično zavisne prosjake i kmetove. Bojkot je povratak na ideju dvopartijskog sistema koji će uspostaviti kontinuitet ne samo sa zločinačkim režimom, čija je služba bezbednosti osnovala Šešeljevu partiju, nego i s kompromisima u kojima se davimo nakon atentata.

Većina Đilasovih saradnika koji nam s Vučićem i Šešeljem nude Putina, izmilela je iz istih službi koje su napravile novu partiju Vučiću, u uverenju da će šešeljevci, podeljeni, postati slabiji. Nikad nisu bili jači.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari