Po život u Trst 1Foto: Ana Blažić Pavlović

Tito je smenio Rankovića 1965, da bi već 1972. postao Ranković.

Ranković je ometao reforme, Tito ih zatim srušio. Federalizaciju doveo do apsurda, obogaljio ekonomiju, uveo JNA u vlast.

Jugoslavija se raspala po unapred postavljenoj logici.

Tito je prepustio Miloševiću i izgovore i sredstva.

Uspostavljen je obrazac nemoći na ukletom klatnu između Zapada i Istoka.

Uspeli smo da postanemo i kolateralna šteta Bregzita i Trampove administracije, mada je teško poverovati da siromašna, samoizolovana i sve zatucanija Srbija učestvuje u globalnim promenama.

Dugoročno, 2020. mogla bi da bude srećnija od 2016. kad je Vladimir Putin postao i američki predsednik i stečajni upravnik Evropske unije.

Nisam imao nameru da nikoga povredim podsećanjem na mehanizme koji nas naizgled vraćaju na početke, a zapravo obesmišljavaju stvarnost i smisao promena čija je osnova u racionalnom promišljanju i naučnom znanju.

Svaki kult ličnosti prepreka je mehanizmima društvenog razvoja zasnovanog na individualnoj jednakosti i odgovornosti, i instrumentima koji slabije pojedince i grupe štite od stihijske preraspodele i ekonomskih ili političkih predatora.

Svaka lična vlast generiše nered i nezadovoljstvo.

Svaka lična vlast okuplja oko sebe krugove nezasitih i takođe duboko nesrećnih utvara koje nisu primer ni za šta osim za već viđeno.

Protivteža Titovoj samovolji i jednopartijskoj strukturi bilo je dinamično društvo prožeto energijom i duhom koji se ne mogu izmeriti, i razlikama koje su bile vrednost same po sebi.

Jugoslovensko društvo imalo je pisce, umetnike, naučnike, zabavljače, sportiste, i svi su bili posebni dok su probijali sivilo socrealizma i istorijske zastalosti.

Savremeno radikalsko srpsko društvo izgradilo je kulturu opštih mesta, kuknjave, pretnji i progona.

Trst je ponovo daleki Zapad, kao pre 50 godina.

Nepoželjan je svaki stav koji ne odgovara radikalskoj matrici o čemu je takođe postignut stvaran ili prećutni konsenzus prave vlasti i prave opozicije.

Mi 2016. nismo izbegli sudbinu razvijenog i slobodnog sveta, štaviše je strmoglav bio brži i dublji.

Kao da je sudbina svake umišljene periferije, da sve bolje zna i oštrije vidi. S filozofijom mlakog piva Trst ne da nije naš nego je sve dalje.

Moraćemo u Trst i po vakcinu, ako nas puste, i naši i njihovi.

Nismo imali snage da se odupremo globalnom trendu populizma, otud nemamo snage ni da sami pokrenemo rekonstrukciju institucija, javnosti, procedura, naročito ne s putinovskim marionetama koje su uzurpirale opozicioni prostor.

Dodatna teškoća je naša geografska pripadnost manje razvijenom delu EU koji je postao izazov opstanku EU u sadašnjem obliku.

EU neće samo ovakvu Srbiju, EU neće ponovo ovakvu Mađarsku, ili Poljsku.

EU će sankcionisati one koji krše ljudska prava, nema putovanja, zamrzavanje računa, i to je ponovo šansa koju nismo zaradili ali koju ne smemo da propustimo.

Ljudska prava štite i one koji bi da zlostavljaju, od njih samih.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari