Senke od papira 1Foto: Ana Blažić Pavlović

Jugoslavija se nije raspadala po unutrašnjim, federalnim granicama, kako je propisala Badinterova komisija 1991.

Nakon Hrvatske, bilo je jasno da je na redu BiH. Hrvatska je reintegrisana proterivanjem Srba iz Krajina, kako bi Milošević i Tuđman mirno podelili BiH.

BiH su dodatno podelile Rusija i Turska posredstvom marionetskih lidera i vlada.

Komadanje je nastavljeno linijom administrativne, pokrajinske granice između Kosova i ostatka Srbije.

Zbog etničkih podela a ne zarad efikasnosti sistema, i dalje se postavljaju pitanja unutrašnjeg uređenja Kosova, i pitanja izmene granica.

Ako je moguće da je nestala Jugoslavija, u svemu superiorna u odnosu na sve svoje ostatke, sve je moguće.

Budućnost odnosa Kosova i Albanije preti jedinstvu Severne Makedonije i Crne Gore.

Vlast i opozicija u Srbiji podržali su litijaški ibeovski pokret u Crnoj Gori u kojoj su se produbile političke razlike između srpske i dela crnogorske zajednice i, verovatno, svih ostalih.

Suština jugoslovenske krize nije se promenila u toku 30 godina.

Već 1992. bilo je jasno da će rat zaustaviti samo američka intervencija, u korist bilo koje od zaraćenih strana.

Nakon aneksije Krima i podele Ukrajine, Rusija je bivšu Jugoslaviju dodatno unesrećila generišući sukobe po istom modelu po kojem je intervenisala na Kavkazu i u Ukrajini, bez namere da sukobe zatvara.

Diplomatija EU nasela je na Putinovu igru i izručila mu celu bivšu Jugoslaviju da u njoj upravlja odmrznutim i zamrznutim sukobima.

Lajčak pregovara ne da bi se Jugoslavija smirila i integrisala, nego da bi kupovao vreme za Putina i Merkel, kako bi zatvorili Severni tok 2, i da se isplate provizije.

Za razliku od devedesetih, SAD će morati da pritiskaju u Briselu i Berlinu, a ne u Beogradu, Zagrebu ili Sarajevu.

SAD ne žele da Putin otvori nove sukobe na Baltiku i Bliskom istoku, nakon uspeha u bivšoj Jugoslaviji, Ukrajini, Siriji, Turskoj, i delimičnog uspeha u državama Višegradske grupe.

SAD su 1943-1945. oslobađale Evropu i od kvislinga, ne samo od nacizma i fašizma.

Badinterovo načelo poštovanja federalnih granica poništeno je proglašenjem nezavisnosti Kosova.

Jedini miran i racionalan izlazak iz krize cele Jugoslavije i svih njenih segmenata bio je, 1991, njena evropska integracija, uz posebne uslove.

I vreme i životi su vrednosne kategorije, ne samo popunjavanje briselskih formulara.

I u vremenu, i u životima koji su pred nama, kuda će se povući nove, i koje će ostati stare granice, manje je važno od dva potrebna uslova.

Da se proces odvija u EU-NATO dogovoru, i da se granice brišu čim se jednom povuku.

Očuvanje, ili promena postojećih granica, svejedno, izvan EU-NATO okvira, vodiće nastavku sukoba.

Nijedna država vezana za Putinovu Rusiju nije demokratska, slobodna i srećna. EU nudi još jednu godinu Vučiću. Ponovo će slagati, i sve nas zajedno preprodati Putinu i Siju.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari