– Zdravo! Moje ime je Nina i ja sam zavisnik!

– Zdravo, Nina! – dreknuše prisutni u glas.

– Koja te zavisnost muči?, bio je direktan gospodin naslonjen na radijator.

– Informativna.

Čuo se dubok uzdah. Glave su se klatile levo-desno, a saučesničko coktanje pokrilo je škripu vrata kroz koja su se šunjali zakasneli pacijenti.

– Kada ste otkrili problem?, oglasio se medijator.

– Sinoć, mada sam sumnjala odavno. Nisam mogla da se konektujem da gledam vesti. Resetovala sam ruter pet puta i ništa. Vaj-faj mrtav…

Ponovo uzdah.

– Strašno! Šta si uradila?

– Bilo je čupavo. Išla sam od vrata do vrata sa laptopom i ljudima upadala u sobe… Tražila sam signal. Polili su me ceđenom pomorandžom, dete me je pogodilo plastičnim bagerom u nogu, na kraju me je pojurio hrčak… Ne… dva… bračni par hrčaka.

– Jesi li preduzela nešto kad si shvatila kako stoje stvari? – pitao me je ispijeni gospodin sa neupaljenom cigaretom koja mu je visila na usnama.

– Da… Uključila sam RTS1. Mislila sam da to može da me otrgne iz ponora u koji padam. Groznica je bila još gora. Od RTS-a me je samo zabolela glava i pojačala se žeđ za likom i glasom Miloša Milovanovića.

– Opasna zavisnost! Dušo moja, dotakla si dno…

– Ima li pomoći?

– Ne.

– Samo ne? Pa šta ću?

– Čitaj Čehova, viknula je sedokosa žena iz gomile kod prozora.
Sela sam, sačekala kraj i otišla kući. Uzela sam večernju dozu informacija pa legla sa Trampom u mislima.

Zvuči naivno, ali nije. Savremeni teror obavezne obaveštenosti opterećuje preko svake mere. To je specijalna vrsta tihog neprimetnog rata protiv individualnosti: mučenje teretom da se bude svugde prisutan. U protivnom, rađa se neizdrživa anksioznost, jer… možda se nešto sprema… Na razne načine hranimo svoje ale željne informacija. Pošto nema svaka ala iste digestivne preferencije, mnogobrojne su trpeze sa kojih se grabi: FB, tabloidi, Instagram, RTS, N1…

Došla sam na omiljenu planinu i umesto da upijam miris osunčanih borova koji okrepljuje, hvatam signal i po netu jurim vesti. Samo kad mi informacije pune mentalni prostor osećam se dobro. Kad nisam imala nove sadržaje, posezala sam za starim. Gledala sam na Jutjubu emisije iz perioda kad je Dačić bio premijer. Zar je i on bio premijer? Iznenadila sam se kao da nikad niko osim Vučića nije sedeo u toj stolici.

Cvrkut ptica čula sam tek poslednjeg dana, kada sam krenula u šetnju da osmotrim gde sam to provela nedelju dana.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari